TheCircusJoy

tetovaže su ljubav

ograničavanje normama boli so, eto jedna, juče, around 11 p.m. : )

apsolutno. a sada zamisli dva dana ispunjena takvim slikama. velika zahvala ide šugavom koktelu imena green poison oh my god i want to go back

na slici je tairy c. koji pjeva i uništava mannequin doll.

love at first stroke [uT Connewitz, Leipzig, 21.01.2007.]

Tako dakle živimo svoj život. Koliko god dubok i koban bio gubitak, koliko god važna stvar koju su nam istrgnuli iz ruku - čak i ako se nakon toga posve promijenimo tako da nam ostane samo vanjski sloj stare kože, u tišini. Postojano se sve više bližimo kraju vijeka koji nam je dodijeljen i opraštamo se od njega dok se gubi iza nas. I ponavljamo, često vrlo vješto, beskrajne radnje svakidašnjice. I ostavljamo za sobom osjećaj neizmjerne praznine. Murakami [sputnik Sweetheart]

znaš onu...one thing lead to another enivej, ja dooma imam više nego dovoljno(al više drone, sludge, stoner i sl. stvari), ako neko nešto treba, nije mi problem rarovat i mailat, il golubom pismonošom poslat još par preporuka boris - amplifier worship grief - torso yob - the illusion of motion i catharsis

narnia, dio sa žrtvovanjem aslana(iako sam ju čitala milijun puta i znam da oživi) kraj la reine margot :/ the hours ne smijem gledat, to mi je depra mrtva. obožavam virginiju woolf, kidmanica ju je fantastično odglumila... cijeli film mi je tuga, ali čak me i richardovo samoubojstvo ne potrese toliko ko ona scena kad meryl streep pukne u kuhinji. ili zadnja, kad se virginia ubija...sa ovim tekstom Dear Leonard, To look life in the face, always, to look life in the face and to know it for what it is. At last to know it, to love it for what it is, and then, to put it away. Leonard, always the years between us, always the years. Always the love. Always the hours. blje evo mi već suze krenule

ako sam ja depresivna, nema te pjesme koja mi neće djelovati depresivno. on the whole, na mene doom(točnije drone ili stoner) NE djeluje depresivno sam po sebi. treba tu više faktora. alkohol, droga, šećer, you name it jedino ne preporučam zaspati sa slušalicama dok svira khanate...snovi znaju biti malo...hm...čudni?

jep, imamo. sad mi nekako žao što nisam arheologiju i antropologiju al hajd, u redu je i ovo. skeleti

upravo počinjem andrei makine - rekvijem za istok

eto, iz osvrta po policama odmah da puknem par knjiga koje su mi jako drage salman rushdie - the satanic verses danilo kiš - grobnica za borisa davidoviča virginia woolf - mrs.dalloway haruki murakami - blind willow, sleeping woman / norwegian wood [zapravo, čitajte njegovo SVE što nađete, čovjek je naprosto fantastičan!]

na filozofskom u zagrebu, ali kulturna antropologija nije smjer za sebe nego je sa etnologijom

arheologiju i etnologiju s kulturnom antropologijom

random....blake, keats, byron, frost, dylan thomas, t.s.eliot, milton, majakovski, pessoa, lorca, cummings i bukowski. meni najdraža ljubavna pjesma... some dogs who sleep at night must dream of bones and I remember your bones in flesh and best in that dark green dress and those high-heeled bright black shoes, you always cursed when you drank, your hair coimng down you wanted to explode out of what was holding you: rotten memories of a rotten past, and you finally got out by dying, leaving me with the rotten present; you've been dead 28 years yet I remember you better than any of the rest; you were the only one who understood the futility of the arrangement of life; all the others were only displeased with trivial segments, carped nonsensically about nonsense; Jane, you were killed by knowing too much. here's a drink to your bones that this dog still dreams about. [buk] i jedna by e.e. cummings 1(a le af fa ll s) one l iness