Ja koliko znam, i Dream Theater je u početku bio oldschool, pa je posle postao ovo što kažeš, mada oni imaju od svake kategorije pomalo. Queensryche je takođe oldschool, a i Crimson Glory na albumu Transcedence. Za mene je i Opeth progressive death, a Nevermore je melodic thrash metal bend sa tu i tamo progressive uticajima. Za Evergrey ja odavno govorim da je više heavy nego progressive, ali eto, odstupa od klasičnog heavy-ja, pa ga je bilo najlakše svrstati u progressive.
Stratovarius je na prva dva albuma bio oldschool heavy/power sa Tolkijevim neoklasičnim stilom sviranja. Treći album je pretežno prog, jer su bili pod jakim uticajem Queensryche. Većina albuma nadalje je tipičan savremeni neoklasični power, a prog uticaja ima uglavnom na sporijim pesmama.