To što su sympho ne znači da nisu progressive. Na albumu Once to se može primetiti u većini pesama. A i sada ne bi napravili pesmu od 14 minuta, da nisu hteli da budu progresivniji.
Postaje zarazna kad se udubiš u tekst. Ima jedna stvar koja mi upadljivo fali na novim pesmama, ako sam ih dovoljno pažljivo slušao: dupla pedala na bas bubnju. Rekoh ja, izgleda da su definitivno rešili da zajebu power i postanu progressive metal bend. Ta tendencija je prisutna još od Century Child na ovamo.
Special Forces je jedan od albuma koje bolje da nikad nije snimio. To nije ni rock, ni metal, već neka alternativa. Period između Alice Cooper Goes to Hell i Constrictor za mene ne postoji.
Kad već nabrajamo razne albume, da ne zaboravimo ni Constrictor, sa kojim se Alice Svojevremeno vratio dobrom zvuku i na kome su odlične pesme, poput Teenage Frankenstein, Life and Death of the Party, The World Needs Guts...
Pa Frubi ne bi ni organizovao koncert Judas-a, kao što ni Maidene nije organizovao. Tako velike bendove može da dovede samo neka veća promoterska kuća.
Senzualnija i seksualnija. Sadistička do bola. Mada, kad već pominjemo pesme sa tog albuma, valjalo bi obratiti pažnju i na Spark in the Dark. A što se prve ljubavi tiče... jebi ga, kad sam se prvi put zaljubio, nisam imao pojma ko je Alice Cooper. Prošle su godine dok nisam saznao...