-
Posts
8234 -
Joined
-
Days Won
13
Everything posted by Bata Trokrilni
-
Zapravo ideja Dobrice Ćosića, ako govorimo samo o savremenom periodu. Da se ne vraćamo na Berlinski kongres i Balkanske ratove. Đinđić nije imao vremena da artikuliše tu ideju, a i da jeste, pitanje da li bi ona bila u ovom obliku. Seti se da tada Kosovo još nije bilo formalno proglasilo nezavisnost - podela između severa i ostatka Kosova dobija na značaju tek posle februara 2008. Dačić se takođe nije precizno odredio - prvo je pomenuo podelu, pa onda razgraničenje, pri čemu je ostalo nejasno na kom principu bi se to razgraničenje sprovelo - da li etnički, ili prema faktičkom stanju. Čak je i Tadić dao jedan dvosmislen intervju gde je pomenuo Veliku Albaniju kao opasno rešenje, ali i dodao da bi Srbija "mogla sa tim da živi, ako bi postojala sporazumna rešenja". Mislim da je cela ta konfuzija oko stvarnog cilja koji Srbija želi da postigne na Kosovu i podstakla Tačija da deluje na ovaj način i omogućila mu da profitira iz cele situacije. Zato umesto skupštinske deklaracije koja je reaktivna, običan odgovor na akciju druge strane, treba konačno sesti i utvrditi šta mi zapravo želimo, pa onda to usvojiti kao dokument i zatražiti da se o tome pregovara. Mene zanima šta si ti po profesiji?
-
Baš me mrzi kad moram da ponavljam neke stvari. Mislim da se opet propušta poenta. "10 hiljada dobro obučenih vojnika". Niko ovde ne broji vojnike, niko ne upoređuje moć po bilo kom parametru. I vrapcima je jasno da je NATO najmoćnija vojna koalicija u istoriji čovečanstva i da bi mogao da nametne volju i mnogo jačim akterima od Srbije, kad bi upotrebio resurse koji su mu na raspolaganju. Međutim, ja se ovde ne pitam šta NATO može, već šta ŽELI - ne raspravljam o sposobnostima, već o INTERESIMA. Interesi su ti koji leže u osnovi sukoba, a sposobnosti (moć) se koriste za ispunjavanje interesa (tj. ostvarenje ciljeva koji su iz interesa izvedeni). SAD su izgubile ili su na putu da izgube svaki rat koji su povele u poslednjih desetak godina, ne zato što nisu dovoljno moćne, već se očigledno ispostavilo da je ratno angažovanje postalo kontraproduktivno po njihove interese. Pitanje je - da li bi SAD bile spremne da povedu još jedan rat i rizikuju da prođu na isti način, a zbog čega - zbog severa Kosova? Da bi branile to parče teritorije od ljudi koji na njemu žive? Situacija je jasna, naš interes (mislim na nacionalni interes države Srbije i interese Srba sa severa Kosova) je mnogo veći u ovoj priči i samim tim smo mi spremni da uložimo mnogo više u njegovu odbranu - s tim što moramo to otvoreno i da pokažemo, da pošaljemo adekvatan (istina, potencijalno skup) signal. Amerika nema tako veliki interes i moraće da pristane na neku vrstu kompromisa. Kompromis se već desio u junu 1999. - sve ovo što mi sada pričamo o Kosovu odavno više ne bismo pričali da se tada nismo suprotstavili NATO. Da smo ustuknuli bez borbe i prihvatili sporazum iz Rambujea, Kosovo bi bilo nezavisno i međunarodno priznato već 2002, a mi ne bismo imali nikakvo pravo da se bunimo. Glavna tekovina našeg otpora NATO agresiji je to što i dan danas, 12 godina posle, imamo mogućnost da vodimo nekakve pregovore oko Kosova i o makar nečemu se još uvek pitamo. Prema teoriji igara, ovo je klasičan model igre "kukavice" - u situaciji kada je tebi ugrožen vitalni, a protivniku sporedni interes, fora je samo da pokažeš veću odlučnost da ideš do kraja i protivnik će morati da popusti i pristane na saradnju. U isto vreme šalješ mu pozitivan podsticaj u vidu nagrade za saradnju (to je već model "lova na jelena" gde je obostrana saradnja optimalno rešenje za aktere). Tu se verovatno većina neće sa mnom složiti, ali poznata vam je već moja ideja o podeli Kosova, tj. o razmeni - oni nama sever Kosova i autonomiju za Srbe u unutrašnjosti, mi njima priznanje nezavisnosti ostatka Kosova. Ono što Srbiji treba je da neko odlučno nastupi sa tom ponudom, a u isto vreme upozori: ako odbijete ponudu i odlučite se da jednostranim nasilnim aktom zauzmete sever - zna se. Pa da vidimo, da li su Albanci i NATO spremni da iskoriste istorijsku priliku za kompromisno rešenje pristajanjem da nam daju ono što je i inače naše, ili su radi da se tvrdoglavo drže svoje pozicije i plate cenu obostranih ljudskih žrtava i razaranja da bi isterali svoje? I plus da izgube Srbiju kao iskrenog partnera za saradnju time što će u njoj podstaći trajni revanšizam i čekanje prilike za osvetu koja će doći čim se bude promenio odnos snaga u svetu i regionu?
-
Momci još uvek nisu dostigli zenit, realno je da im se dešava da kiksaju u tako važnim mečevima... Izgleda su nam onim zlatom od pre dve godine prerano podigli očekivanja.
-
Valjda prvo ide urednikova cenzura? To i jeste u neku ruku zanimljivo. U Americi je recimo potpuno legitimno zagovarati pretnju ili upotrebu sile protiv neke udaljene države, jer je to opcija koja je uvek na stolu. Kod nas je to tabu tema čak i kad se radi o teritoriji koju zvanično smatramo svojom. S druge strane, lično mišljenje je lično mišljenje, tu ti je sloboda zagarantovana dogod ne nastupaš u ime nekog drugog.
-
I dalje mislim da je dobra prilika za ograničenu vojnu akciju propuštena one noći kad su albanski specijalci pokušali da zaposednu prelaze. Da se ne vraćam sada na priču o tome koje bi nam to prednosti donelo u razrešenju krize, dok mi je sa druge strane jasno zbog čega takvu odluku nije bilo jednostavno doneti u tako kratkom roku - ima više mogućih razloga koji su naše odlučioce držali podalje od takve odluke, ne bih se sad na njima zadržavao. I sam priznajem da bi takva odluka u izvesnoj meri bila kockanje, ali takva je bila i Tačijeva odluka da pošalje specijalce. Očigledno da se bez kockanja stvari teško mogu pomaći sa mrtve tačke i za jednu i za drugu stranu. Sada je situacija donekle lošija za našu stranu, usled odluke KFOR-a (NATO) da faktički počne da sprovodi odluke Prištine i na severu Kosova, iako se za sada, suočen sa pasivnim otporom Srba sa severa, ne odlučuje da ide do kraja u nametanju "suvereniteta". Koliko je u tome ulogu imalo nepromišljeno paljenje prelaza, mislim da je manje važno. Uglavnom, sada su okolnosti mnogo nepovoljnije za vojnu akciju, te je ja u ovom trenutku ne bih savetovao, ali mislim da u slučaju nekog radikalnog pogoršanja situacije (tipa eskalacije sukoba sa civilnim žrtvama među Srbima, te započinjanja nečega nalik Oluji) - ne bismo imali izbora. U takvom razvoju događaja, nijedan političar na vlasti u Srbiji ne bi smeo da ne reaguje - u slučaju da ostanemo bez naroda na Kosovu kroz činjenje ili nečinjenje NATO, svaka priča o Evropi i prijateljstvu sa Zapadom bi bila besmislena, a onda se postavlja pitanje s kojom pričom bi neki išli na izbore? Upravo da bi se sprečio takav scenario, najbolje rešenje trenutno je - eksplicitna pretnja upotrebom sile u slučaju daljeg narušavanja statusa quo (koje će svejedno rezultirati nasiljem na severu Kosova). Pretnja je srednje rešenje između akcije i potpune pasivnosti, pa je zato favorizujem. Ali, zašto nema pretnje, ni na početku krize, ni sada? Pažljivo sam pratio ovu vrlo složenu krizu, izjave i postupke glavnih aktera i kontekst u kome se sve ovo odigrava, pa sam izdvojio više mogućih objašnjenja, birajte koje vam se više dopada. 1. Pretnja je već upućena, ali implicitno, kroz upozorenje o eskalaciji nasilja, pa se smatra da je to dovoljno. 2. Postoji jasna podrška Srbima na severu da istraju u pasivnom otporu, što je takođe jedna vrsta pretnje, jer uvek postoji mogućnost da se pasivni otpor pretvori u oružani. 3. Računa se na statusnu neutralnost KFOR-a. Iako NATO očigledno podržava nezavisnost Kosova i odluke prištinske vlade, očekuje se da ipak neće ići do kraja u tome i da će ispuniti svoju misiju, a to je da zaštiti srpsko, jednako kao i albansko stanovništvo. 4. Ide se na neko srednje rešenje - ako već ne može da se spreči da se sprovode albanski carinski propisi na administrativnim prelazima, to još uvek ne znači uspostavljanje pune kontrole Prištine na severu, pa se smatra da su pregovori dovoljni da se spreči barem ovo poslednje. 5. Postoji strah od odmazdi protiv Srba u enklavama, ako se zapreti intervencijom na severu (ovo bi tek bio problem ako bi do intervencije zaista i došlo). 6. Strah da bi pretnja akcijom na severu značila predstavljala znak odlučnosti da se brani samo sever i time implicitno priznanje ostatka Kosova. 7. Strah od nekih posledica na širem planu, tipa blokiranja "evropskog puta" i tome slično, ako se upustimo u pretnje. 8. Jednostavno, nema ko da uverljivo zapreti, jer stvarna moć naših političara ne odgovara raspodeli ustavnih ovlašćenja, postoji velika konfuzija oko toga ko je za šta nadležan, a uz to i razmimoilaženja u stavovima u okviru vladajuće koalicije, pa i u okviru same najveće stranke. Šta god da je razlog, mislim da nam to u ovom trenutku vezuje ruke, da zavisimo mnogo više od dobre volje drugih (pre svega KFOR-a), nego od nekog našeg "pregovaračkog umeća" i da - ako ta dobra volja izostane - naša miroljubiva politika ima velike šanse da ispadne kontraproduktivna. Lepo zvuči kad predsednik kaže "mir nema alternativu", ali za mir je potrebno najmanje dvoje. I NATO i Albanci pokazali su da mir za njih ipak ima alternativu - a onda Tadića niko ništa i ne pita.
-
Do početka tih kvalifikacija promenićemo selektora najmanje jednom.
-
Novi album zvače se Feniks i izaći će početkom jeseni. Posle toga sledi turneja, ali nisu još objavili ko će biti novi pevač.
-
Pobedili smo Nemačku, od nečeg mora da se počne. Hrvati, da su toliko kvalitetni, plasirali bi se na poslednje svetsko prvenstvo. I sad se muče u kvalifikacijama za evropsko, iako im je grupa slabija od naše. Izgubili od Gruzije.
-
Ja ne znam kako on uspeva da objavi te knjige, je l' ima on neke recenzente? Navodi li neke izvore u fusnotama odakle je iskopao sve te budalaštine?
-
Hrvati su sad veća šaka jada nego mi. Samo što mi imamo i loš savez, pa nas to dodatno ujebava. Ali dobro, sačekajmo da propadnemo u ovim kvalifikacijama, pa će za sledeće nešto da se popravi, kao što uvek biva. I onda ćemo tući Hrvate, zauzeti prvo mesto u grupi i radovati se istorijskom uspehu novog plasmana na svetsko prvenstvo, na kome ćemo kao po običaju poduvati svima.
-
Ma jok, nego baš zato što ne ubijamo. Nije strašno recimo izgubiti od Velsa na svom terenu, ako to i Hrvatima može da se desi. Nerviraju me grupe u kojima ima samo dve jake ekipe, pa te jedan kiks eliminiše.
-
I to je prešla četrdesetu, a i dalje je riba i po.
-
Na poslednjem albumu bilo je čvršćeg zvuka na sasvim solidnom nivou u poređenju sa nekim prethodnim albumima. Šta mu sad pa to dođe?
-
Red je bio da se konačno ponovo sastanemo sa Hrvatima i u fudbalu. Kad je Mirković uhvatio Jarnija za jaja, nisam ni sanjao da će proći 13-14 godina do sledeće utakmice. I bolje. Kad svako svakog može da pobedi, ne moramo ni mi da dobijemo svaku utakmicu.
-
http://www.youtube.com/watch?v=9k5cLJlB3tY
-
Poljska igra u dve grupe.
-
Postoje rifovi koji se danas smatraju jednostavnim, ali su nekada očigledno bili kamen temeljac svega. Recimo, ovi: http://www.youtube.com/watch?v=ZVig-9bcixg http://www.youtube.com/watch?v=ARAu5XNEIwg
-
Otkako pratim vaterpolo, zanimljivo da ekipe poput Španije i Italije redovno i glatko dobijamo na evropskim prvenstvima i olimpijskim igrama (ili uopšte ne nalećemo na njih), ali nam zato konstantno prave probleme na svetskim prvenstvima. Španci su nas neočekivano tukli 1998. u polufinalu, 2001. u finalu i 2007. za treće mesto, a i 2009. smo ih na jedvite jade dobili u finalu na peterce. Italijani su nas dobili 2003. u polufinalu i sada u finalu.
-
Ako do sada nisu uspeli da naprave dete, nešto sam skeptik po pitanju toga da će ga napraviti.
-
Istoričar koji je završio prirodno-matematički fakultet i tehnički koledž.
-
Pa ovo je članak od pre godinu i po dana, čemu iščuđavanje?
-
Ovo palamuđenje u sukpštini ne doprinosi ničemu. Naša elita je i dalje nesposobna da definiše šta spada u nacionalni interes zemlje i kojim strategijama ga treba braniti. I da razume šta su pravi uzroci što SAD i neke druge zapadne zemlje u poslednje dve i po decenije konstantno rade protiv tog interesa i usvoji odgovarajuću politiku i prema njima. Pošto se za 11 godina valjda dovoljno dobro pokazalo da dupelizačka politika nije odgovarajuće rešenje.