Jump to content

Totamealand

Iskreni članovi
  • Posts

    4930
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    11

Everything posted by Totamealand

  1. Treći > prvi > drugi Svi su dobri, naravno.
  2. Ironija? Ja nešto i ne vidim problem. Davno je prošlo vreme kad se Bruce zanimao samo za muziku, nikada mu ona štaviše nije ni bila jedino interesovanje. Dovoljno se razvio da može da radi šta hoće i nek' se petlja u biznis kad već ima mozak za to.
  3. A Nameless Ghoul said of the song “We’re very proud of it. We’re obviously thrilled to be able to play something new. This is a short, to-the-point little gem right at the jugular.” Da nije malo previše to-the-point? Odavno nisam čuo ovako predvidljivu stvar.
  4. Ja lično preskačem, nisam bio oduševljen Brittish Lionom ni kad je izašao a sad sam još manje. Mada da je svirka ovde, obradovao bih se prilici da se Steva vidi u klubu, ne sumnjam da bi bilo precool iskustvo.
  5. Kod mene konstantno nerešeno između Recreation day, The Inner circle i In search of truth. Glorious collision je takođe odmah tu. Mada mi iskreno nijedan od tih nije baš odličan, svuda se probere poneki filler.
  6. Ovo mora da se nađe na vrhu strane.
  7. of Montreal - Innocence reaches Evergrey - The Storm within Lou Reed - Transformer Roger Waters - The Pros and cons of hitch hiking Rush - Counterparts Malo noviteta, malo staronovog, malo obnavljanje gradiva.
  8. Evo još jednom da se spomene Marija Karan pre nego što pređete na sledeću stranu.
  9. Napredak u odnosu na Hymns. Isti pristup mjuzi, samo su pesme zanimljivije, melodije ubedljivije i pamtljive, plus ovaj put ima i nekoliko bržih numera, što pomaže kad se album sluša u celini. Nedostaju mi oni tragični momenti koji su pesme poput The Essence of conviction ili When the walls go down činili tako jezivim, ali dobro. Na prošlom albumu nisam mogao da izaberem nijedan jedini favorit, ovde ih imam nekoliko: Passing through, In orbit, Distance, My allied ocean.
  10. Pesma mi je izmamila osmeh i ulepšala dan. Radujem se albumu.
  11. Šta reći... Prođe turneja, prođe san... Ajmo, 2017.
  12. Videlo se da je Underworld po onim linijama povučenim u paintu.
  13. Sjajan opis, čovek, impresioniran sam. Ali pitanje i dalje stoji - zašto je tragično to što više ne sviraju takve rifove? Imaju ih pregršt ionako, cepali su taj fazon 15 godina. Nek' su malo okrenuli ploču, pre ili kasnije bi to ponavljanje ubilo i fanove i bend, a već vidim da postoji koncenzus da je na Watershed bilo dosta sa tim. Poslednji odličan Opeth album - Heritage.
  14. Nisam stigao na stream sinoć, ali pregledao sam Death or glory, The Trooper i Hallowed. Sjajno. Meni lično odgovara indoor tour sledeće godine, da izbegnem kišu napokon.
  15. Stoji, ali ako su to radili već petnaest godina, nek' probaju nešto drugačije za promenu. Meni je riff bezveze, ali za tipične Opeth riffove imam 10 drugih albuma.
  16. Ja baš i ne znam šta bih rekao na taj "chug chug" riff.
  17. Nije loše na prvo slušanje, videćemo šta će biti dalje.
  18. Meni je prošli album bio dosadan do bola, ne mogu od sinoć da se nateram da pustim novu stvar, mogu da zamislim koliko dugo ću se nećkati oko celog albuma.
  19. Iznenadio bih se da nije. Iznenadio bih se da nije.
  20. Divan izveštaj, prijatelju.
  21. Možemo i mi ovde da se glupiramo. Beer sells... but who's buying?
  22. Daleko od toga da je katastrofalan ili naročito uvredljiv, samo je previše običan i meni lično nezanimljiv. To the metal je bio stvarno dobar, catchy melodije na sve strane, i onda je dugoočekivani follow up ispao... predvidljiv, generičan i jedva sa ponekom idejom za pamćenje. I za to im je trebalo pet godina.
  23. Velika šteta i žao mi je, ali slažem se donekle i sa ovom konstatacijom. Nije baš totalno odlaženje u ofsajd, ali u šest godina su izdali jedan jedva prosečan album. Nisam imao prilike da ih gledam uživo od To the metal turneje, ali čujem da je i tu kvalitet opao, dosta ljudi ne miriše novajliju, ali voleo bih da mu pružim šansu uživo. E da, još jedan bend koji mi je pre nekih osam godina bio među omiljenima a sada nije ni u top 20: Symphony X. Paradise lost i Iconoclast nikako nisu bili my cup of tea, Underworld je bio korak u pravom smeru ali mali. Masa se doduše primila na kasnije in-your-face metal radove, tako da šta ja znam.
  24. Megadeth. Možda je preterano reći "otišao u kurac". Ali kad bend u roku od deset godina izda pet albuma od kojih su dva jedva "solidni", smatram to priličnim padom. Ne mogu tu više da čujem išta zanimljivo, uzbudljivo, drugačije. Otprilike svake druge godine izdaju album koji su već izdali.
×
×
  • Create New...