To ti ne bih znao tacno reci jer nisam toliki fan Motorheada da znam svaku pjesmu prepoznati po imenu, pogotovo ove sa novijih albuma. Ali mogu reci da su najbolje zvucale Killed By Death, Going to Brazil i obrada Thin Lizzy-jeve Rosalie. Meni je posebno sjela Going to Brazil jer mi je 1916 omiljeni album i kompletan mi se svidja. Mislio sam da ce svirati i Sacrifice i Orgasmatron ali nisu. Bilo je oko 2 500- 3 000 ljudi sto je otprilike i kapacitet dvorane.
Sinoc sam bio na koncertu Motorheada, po ko zna koji put, Mikkey Dee je ovdje u Geteborgu domaca zivotinja pa sviraju ovdje svako malo. Koncert je bio ok, kao i svaki njihov, znas sta te ceka, nema nekih iznenadjenja.
Predgrupa su bili danski bend D.A.D, zvucali su super live.
U pravu si, izgleda da se ovo radi o verziji prevedenoj na svedski. Nedavno je bilo u novinama a i na sajtu gdje kupujem knjige pise da je izdana 200707. Upravo sam je narucio.
Lemmy je prije par mjeseci izdao autobigrafiju, mislim da se zove White Line Fever. Moram to nabaviti, imam osjecaj da je zanimljivo, Lemmy je uvijek bio zanimljiv karakter i ima dobar smisao za humor.
Ja sam takodje imao cast da sretnem Zeleta vise puta pocetkom 90-ih. Stekao sam isti dojam, da uopste nije prepotentan mada izgleda kao da jeste ali kad udjes sa njim u pricu sasvim normalan tip.
Sto se tice Zeleta kao muzicara - ja njega ne dozivljam samo kao nekog gitarskog freaka nego kao komletnog muzicara i songwritera. On je za mene tip koji je, u manje-vise poljoprivrednoj SFRJ, doveo jedan hard/heavy bend na vrhove top listi, u sve medije, pred pune dvorane. To je ono sto su uspjeli bendovi kao Van Halen, Def Leppard, Aerosmith itd u USA i Zapadnoj Evropi tj. napraviti od hard rock benda komercijalnu senzanciju. Naravno, ostali clanovi benda su se uklopili u taj projekat. Alenov glas, imidz i popularnost, posebno kod zenskog pola, nisu za zanemariti. Kompletan imidz benda je bio odlican ali iza svega stoje vrlo dobre pjesme.
Pa ja bih rado otisao na taj festival iako ne mogu reci da sam neki veliki ljubitelj White Liona, Wingera, Firehouse, Dokkena...ali imali su oni svi nekih svojh pet minuta i sigurno je ih fino vidjeti uzivo. A da su mali u odnosu recimo na Van Halen ili Motley Crue je sasvim ocito, vise dodju kao bendovi B i C kategorije.
.. a sto se tice koliko su bitni, niko od tih bendova nije promijenio istoriju rock´n´rolla ali su bili dio jednog pokreta koji je nekada bio popularan i koji je ostavio neki trag u muzici.
Jebiga, sta drugo da rade. Zive od live svirki, nije neka lova ali alternativa im je regular day job. Citam nedavno pjevac Slaughtera kaze kako su prezivljavali 90-te svirajuci u zemljama Jugoistocne Azije, Indija itd.
Sjede dva zemljotresa, mali i veliki, mali kaze tuzno:
- Ja kad zatresem...nista, mozda se neko probudi na prvom spratu i to je sve
Veliki kaze:
- Ja kad zatresem ruse se zgrade
Mali zadivljeno:
- Woow, blago tebi.
Veliki:
- Ako sam ljut, citave gradove rusim i zemlja puca.
Mali:
- Woow, a jeli mozes izazvati polave?
Veliki:
- Ma sta poplave, cunami!
Mali:
- Wow, a reci mi, koji si na onoj Richterovoj skali od 1-8?
Veliki:
- Osam
Mali:
- Na kurcu te nosam
Meni je dobro ono kada ide emisija kao ima li zivota poslije smrti i u studiju su cetri mrtvaca u odijelima i voditelj ih intervjuise, sve vrlo ozbiljno, on postavlja pitanja oni naravno u stolcima sjede, ne odgovaraju i on dolazi do zakljucka da nema zivota poslije smrti.