nikoliko, u periodima povecanog rizika i recesije kapital je skuplji nego u periodima privredne ekspanzije, i to se odrazava i na cenu koju drzave placaju na pozajmljeni kapital. tako da je u sustini jedini nacin da drzava utice na smanjenje kamatnih stopa na kredite upravo placanje kamate umesto korisnika kredita, popularno nazvano "subvencionisani kredit". taj rashod finansiraju oni koji pune budzet, tako da je niza cena kapitala veoma relativna i najvecim delom se svodi na presipanje iz supljeg u prazno posto je odrzivo samo kao privremena mera.
i jos uvek ocekuju da "sveta drzava" cini nesto za njih...
jedno kratko vreme sam radila u jednom polj preduzecu, koje promovise organsku proizvodnju i ugovara proizvodnju semenske i merkantilne robe u srbiji koja 95% ide za izvoz. imali smo program proizvodnje semena bundeve golice, koja se u austriji koristi kao primarna sirovina za dobijanja jestivog ulja, i partnera koji je bio spreman da kupi oko tri puta vise tog semena bundeve od onoga sto smo mi uspevali da ugovorimo. isto smo tako kao cika-zaharije, drzali predavanja po selendretinama takvim da nemaju postanskog broja mesecima pre sezone. nas partner je 80% troskova proizvodnje placao avansno, a ostatak do pune cene robe po dobijanju izvoznih certifikata (dakle: pre nego sto seme bundeve stigne do njega).
nikad nismo skontali iz kog tacno razloga poljoprivredni proizvodjaci odbijaju da umesto nerentabilne proizvodnje psenice prozivode nesto sto ima trziste i sto je profitabilno.
pretpostavljam da je e. kishon dao najbolje objasnjenje ovakvih pojava: "u pustinji negev zaslugom ljudi sada raste pamuk, ali najveca pustinja je jos uvek u njihovoj glavi".