Smrznuti horizont
Ulicne svetiljke drhte od tisine.
Cudni ples senki miluje ledene kristale.
Zadnji pogled leptira koji gine,
pokriva bukom dane zatvorene,propale.
Nepravilni amfiteatar bubnjeva slobode!
Let decaka u oblak prasine!
Stvara pesme koje i slepe oci vode.
Odsjaj leda na stazi.....
postaje ogledalo plesu svetlih lica.
Put koji decak gazi.....
Zaslepljuje tepih ne poletelih ptica.
Toplina, zadnjeg daha decaka,
topi kristalne cistine.....
Ima ih jos malo...Jos samo par koraka!
Uzletece decak do oblaka istine.
Leptir peva ali decak cuti,
decak leti ali leptir pada.
Zadnji horizont se magli i muti
u sivilu noci vristi zadnja nada,
Ne bi li decak dodirno leptira
i shaputao kletve hladnoci.
Poslednji osecaj bolnog dodira,
uvenulog trna uspavane noci.
I na toplini secanja otvorenog groba,
raste sada brsljan uvenuli,
Da oznaci neki treptaj dana ili doba
I put kojim su leptir i decak krenuli.
Hm ako znate kad se nocu vracate nekom pravom ulicom uzbrdo i sad pociscen je sneg a ostanu samo parcici leda koji su u asfaltu i kad sijaju na mesecini prave kristalni put........E a sad gde on vodi?