Hobo

Covek je lud, totalno. Doktor za r'n'r je meni omiljeni singl yu roka. Cuvam ga kao relikviju. Sad je nesto prolupao. Pogubio se i sa pricom i sa muzikom.

Flojd ima, verovatno, najbolju i najkompletniju liriku u roku. Zahvaljujuci gospodinu Votersu naravno. Licno omiljena "The final cut", jedan bolesno dobar suicidal text. I ne bi bilo lose da se ponovo skupe. Solo projekti su im samo zanatski dobri i nista vise.

Na Tasu...onako

Previse tolerantno. Mislim da je Keep the faith poslednje sto je imalo smisla.

Vocal extraordinary. Ali ovo gore je neumitna istina.

"Axes 2 Axes" solo album Edija Ojede je odlican. Tek sam ga nedavno nabavio i to uglavnom da cujem sta to tamo Dio peva. Eddie & Dio kombinacija u pesmi Tonight je ludilo. Tu je i J.L.Turner, nezaobilazni Dee Snider, ima par instrumentala. Sve u svemu valja.

Izlisno je pricati koliko su Almani bitni u istoriji roka. To sto je svega par postova moze da znaci da su ili nebitan bend za ovaj forum ili su ljudi preskocili azbuku. By the way Zakk Wylde je imao side projekt band Pride @ Glory koji je przio juznjacki rok samo tako.

'de li ti ovo iskopas !? imam gomilu nekih who's who of HM i sl. knjiga i nigde ih bre nema. Aj' snimicu da vidimo...

Bas tako. And the Band played on

Posto sam smatrao da je Love at first sting njihov zadnji kasvetan album, prevario sam se. Humanity je chudo i dobro je da sam mu dao priliku. Zapravo slucajno, stigo mi je u nekom trejdu. Valjda od vremena Schenkera i Rotha nisu ovako dobro zvucali.

Sve je lepo gore receno. Klasa.

Led Fuckin Zeppelin... Matori su vratili magiju roku

Nadjite Southern Gentlemen i imacete Chastain-a at his best.

Pre nekih desetak godina sam cuo "Labour of love" i bio ubedjen da slusam Coverdale-a. U stvari radilo se o bendu (projektu) Snakes "Once bitten..." Marsden & Moody & Lande, posveceno tada poginulom Cozy Powell-u. Mnogima je Coverdal uzor ali ako je neko njegov glasovni klon to je onda ovaj covek. Mada, mislim da on moze sa svojim glasom da radi sta hoce. Dar od Boga.

Rockers LED ZEPPELIN are on course to break the record for the selling the most expensive concert tickets in British history. Frontman Jimmy Page donated three pairs of tickets to be auction for charity - and the lots have been marked with a reserve price of £5,000 ($10,000) for a pair.

Cela ta kombinacija Queen & Paul Rodgers je nepotrebna.

Jesu. Blaze Bailey ima obicaj da upropasti sve sto ima veze sa Maidenom. Ako mu se dopusti, naravno.

Nije !

Valja vam ovo. Keep on rockin'!

Klasa. Imaju najboljeg gitaristu u biznisu. 2 neprikosnovena rock albuma u poslednjih 15 godina (Ad Astra i On Fire). Mozes im kaciti stoner, hard, heavy, acid, retro.. sta god... nema boljih. Absolutni albumi, absolutna svirka, nema sterotipa, samo gomila dobrih ideja i energije. Korak ispred celokupne scene. Slusate li Amotta & co. ljudi?

Classic Diamonds - Live in Wacken 2004. Doro & Band & Classic Orchestra & Chris Caffery (Savatage) & Blaze Bailey Orkestrirani heavy, extra odradjeno. Breaking the law ima neobican aranzman ali i u takvoj varijanti zvuci odlicno. Zanimljivo da je u show ubacila i Fear of the dark. Drugi deo je live in Hamburg iste godine + video klipovi, backstage, interview... Sve u svemu vredi.

Quiet Riot singer Kevin DuBrow dies It’s been confirmed that Kevin DuBrow, lead singer and founding member of Quiet Riot, has died, aged 52. His body was found by friends yesterday. The news broke this morning in a post on The Vegas Eye by Michael Politz, who counted DuBrow as “one of my closest friends”. Confirmation of DuBrow’s passing has come from Quiet Riot drummer Frankie Benali in an email sent to The Metal Circus in Spain, and from bassist Kelly Garni on the Randy Rhoads tribute site www.randyrhoads.tk. In his post Garni asks for everyone to resist commenting or speculating on DuBrow’s death until concrete information is given. At this time it is not known how DuBrow died. He recently celebrated his 52nd birthday in New Orleans, attending The Cult’s show at the House of Blues.

Pripadaju ranoj fazi NWOBHM. Imaju jedan album Rise up, objavljen posthumno '86 i ekipu sjajnih muzicara koji nakon Persian Risk imaju gomilu dobrih bendova iza sebe : vocals - Carl Sentence (Krokus, Tokyo Blade, Geezer Butler Band) guitars - Phil Cambell (Motorhead) Jon Deverill (Tygers of Pan Tang) Graham Bath (Di Anno Battlezone, Killers) bass - Nick Hughes (Idol Rich) drums - Steve Hopgood (Shy, Chinatown, Tank, Killers, Jagged Edge) Rise up je vise zanimljiv kolekcionarski, u maniru ja britanskog heavy zvuka s pocetka osamdesetih. U svakom slucaju izuzetno zanimljiv band. Link za album : http://w11.easy-share.com/679520.html

Njihov drugi album Borrowed Time je odlican. I to bi bilo sve. Bolje da su se rasturili nakon njega. Kako god, ta dva albuma su medju najuticajnijim tog vremena. Lars Ulrich ih stalno pominje kao svoje influence i razlog da se bavi muzikom. Jedino je prevideo da su oba albuma debelo u Zeppelin maniru. Bez obzira na to, oba vinila (cd's) su pod must have.

Umalo da zaboravim pass: www.crom-diosesdelmetal.blogspot.com