Meni je puno trebalo dok mi je legao DsO ali je vredelo svako slušanje, i u onim izdanjima njihovim sigurno ima još jedno 500-700 kvalitetnih slušanja za mene
Emperor isto, mada je to bilo ranije, kacam bio još mlađi i zeleniji, on lakše leže nego DsO... I mislim da i danas gomila ljudi kojima su omiljeni bendovi Dimmu Borgir, Limbonic Art, Bal Sagoth, Kovenant bili malo lenji da vare Emperor i da treba još da vrte (TEBE GLEDAM PHALLUSIFERE )
Baš sam se skoro uverio to s jedim ortakom, on voli CoF, DB itd, ali je bio lenština da sluša puno albuma i ja ga u poslednjih mesec dana navukao na Second Spell od Gehenne (tačno je taj lik, njemu se više sviđa album nego meni, mada je i meni dobar), i na prva dva Emperora... U stvari sam ga sredio sa Towards the Pantheon live sa Wackena, tu je crispy clear mogao lepo da čuje šta se dešava, nije morao da penetrira kroz ITNE produkciju
I javlja se on, dobra ova pesma, dobra ona pesma, nije loš album... Kroz tri dana se javlja sve pesme jebu kevu... Pa onda kao i Anthems najbolje mu prvo bile With Strength I Burn i Loss & Curse, evo ga sad neverue...