E, neka stigoh i do kraja ovog "putovanja". Vratite mi 75 minuta mog zivota, mogao sam da ih potrosim na nesto zanimljivije, tipa ucenje "Programskih jezika i metoda programiranja" koje svojevremeno padoh jer me je materija jako zanimala.
Nego...
BOG TE JEB'O, KAKO JE ALBUM DOSADAN!!! Ne mogu da verujem! Apsolutno ne mogu da verujem!
Dakle, krenula "Sapari" i ja sav srecan - jej, najzad je eto u dobrom kvalitetu zvuka, cvetam. Ide druga pesma, ja u fazonu "Ok, lepa melodijica, nije lose ali predugacko, mnogo komplikuju". I tu mi se prekida film. Sledece cega se secam - u nekom trenutku ocajnicki gledam u Winamp i vidim da je stiglo tek do 6. pesme! Opet prekid, mozak odavno mrtav, minuti (i, cini mi se, sati) prolaze, a ja ne mogu da se nacudim kako ovo ubija. Ubija u pojam, u mozak ubija bre.
Apeiron rece da Shlomit ovde ima vecu ulogu nego ranije - gde? Sem "Sapari" i "New Jerusalem" i ne cuje se vise kako treba.
Produkcija je super ali jebes to kad nema sta da se isproducira. Tj. ima, ali... Album zvuci sporo, kilavo, dosadno, neki pokusaji kompleksnosti i progresivnosti koji ne vode nikuda, dave. Folka vise nego ikad, rekoste? Premalo, ako mene pitate. Ocekivao sam mnogo vise istog.
Ako ja na drugo slusanje izdrzim svih 75 minuta (namerno govorim 75, eskiviram "Sapari") treba me obilno nagraditi definitivno, jer ovo je bolelo.
Ovoliko se raspisah iz prostog razloga sto sam jos uvek u soku kakvo kolosalno razocarenje ovaj album predstavlja. Ako za 6 godina nisu mogli nista bolje od ovoga da snime... Daleko im lepi Jerusalim, jbg.
I da, jos nesto (mislim to "since day one" ali se tek sad setih da kazem): naziv albuma je jebeno debilan. Siguran sam da bi i bendovi iz trece lige italijanskog power metala sa pocetka ovog veka odbili to ime kada bi im ga neko ponudio i potrazili neko bolje.