ja sam u poslednje vreme posustao sa slušanjem novih albuma većine muzičara sem ako ih baš baš gotivim, no i dalje volim da zalutam u neki žanr koji nisam slušao ranije da vidim da li će mi se sad svideti, kao što i volim da zlostavljam sebe slušajući albume koje sam ranije mrzeo da vidim kako će sad da mi legnu.
kad smo kod drugih žanrova, uvek me nešto izjebe pa završim slušajući ono najmračnije u tom žanru, to mi je valjda ta metal zaostavština - u hip-hopu me najbolje rade mračniji i jači beatovi, u hardcore-u mi, gle čuda, Integrity omiljeni bend, u kantriju i generalno toj amerikanštini završim slušajući 16 Horsepower, Henka i Van Zandt-a, u jazzu mi posle Bohren-a većina drugi stvari dođe mlaka...
meni i to nekako dođe "metal", naročito u tim post-adolescentskim godinama, kad slušaš još 1000 sranja ali u svakoj muzici tražiš ono najmračnije jer ti to najbolje pogađa žicu