Auh jebote, kakav album.
Dosta drugačiji od prošlog a i dalje 100% Nile - "Those..." je bio nekako sporiji, namrgođeniji a ovaj je siroviji, brži, energičniji nekako. Jonovi vokali najjača inovacija, mnogo dobro i skroz neobično zvuče, vrh je kako je bend koji je oduvek bio poznat po mnoštvu vokala uspeo da izvuče nešto novo i na tom polju. Baš je raznovrstan album, ritmički je bogat jako, Kollias je i dalje najveća zverina u death metalu. Orijentalni delovi su isto vrh, baš upadaju na pravim mestima i skroz se prirodno uklapaju, kao i uvek kod njih. Ona melodija u "Supreme Humanism Of Megalomania" je jebeno zlo, do jaja je što nju sviraju uživo, savršena je za live izvedbu. Poslednja stvar je prezajebana takođe, onaj završetak baš zatvara album u grande stilu. Uglavnom - jebeni NILE, kučke.