Descender

Sto se tice PL bio sam odusevljen sa One second, a za Host mi je trebalo sigurno vise od pola godine... Ono, pustim pa mi nikako ne lijeze, pa tako sigurno dvadesetak puta tokom vremena, nisam mogao da vjerujem je PL snimio nesto sto mi se ne dopada. A onda, mozda to ima veze i sa atmosferom i raspolozenjem, jednom sam ga pustio poslije sigurno mjesec dana pauze i uvidio o kakvom se remek djelu radi i koliko tu slojeva ima koji se iznova i iznova otkrivaju. Danas mi je to jedan od recimo 3 najdraza Paradise Lost albuma, a najposebniji definitivno. Mislim da kad bi mi bilo dozvoljeno do kraja zivota da slusam samo jedan album od njih, da bi to bio Host. A Moonspell slicna prica kao i kod tebe. A onda, tacno se sjecam te veceri, krenuo sam da citam neku knjigu koju nisam mogao da ispustim iz ruku i procitao sam je u dahu, zavrsio recimo oko 8 ujutro. E kad sam krenuo da citam, ajd kao ponovo pustim Moonspell, i tokom te cjelonocne seanse sam shvatio o kakvom albumu je rijec. Remek djelo kakvo se jednom ili nijednom desava u karijeri. On mi je sigurno medju 10-ak najdrazih albuma u istoriji muzike, nezavisno od zanra.

Evo ga scan intervjua za Terrorizer Terrorizer

Alphu jos nisam pustao, a Omegu 3 - 4 puta do sad i odlican je. Za mene je uvijek bilo: manje agresivan Moonspell = bolji Moonspell. Naravno, nikad se vise nece ponoviti inspiracija sa Sin/Pecado, ali u principu ovaj bend do sada nije snimio izrazito lose izdanje.

Haha, slazem se, nakon sto sam ga intenzivno islusao, bolji mi je i od Belusa. Trenutno, najbolji od kad je na slobodi. A poceo Burzum da slusam tamo negdje nakon sto je izasao Filosofem, dakle vec vise od 15 godina.

Ja jos uvijek nisam ni jedan jedini put uspio da odslusam novi album od pocetka do kraja. Jednostavno, toliko mi je dosadno da nema sanse. Slusam ih od 1991. godine i nikad mi se to nije desilo do novog albuma. Mislim da je Harris poprilicno zabrazdio sa nekim svojim idejama koje se ticu i produkcije i stila i songwritinga i da bi bilo dobro da malo vise slobode da ostalim calnovima (tu prvenstveno mislim na Smitha).

E bukvalno isto ovo i ja svima pricam, ali rijetko nailazim na istomisljenike.

Tačno. Posljednja uopšte nije bila loša.

Nadajmo se!

Sad odgledao. Mogu samo reci uffffffff... Ovo se mora snimiti i poslati na pravu pravcatu turneju. Savrsenstvo.

Uh, jebem ti, kakva setlista! Osvjezena... Jedva cekam koncerte, moracu ih negdje nahvatati i na headliner nastupu, a ne samo na festivalima... 01 Desolate 02 Honesty In Death 03 Widow 04 Isolate 05 Hallowed Land 06 Soul Corageous 07 To The Darkness 08 Praise Lamented Shade 09 Pity The Sadness 10 True Belief 11 As I Die 12 Symbol Of Life 13 Tragic Idol 14 The Enemy 15 One Second 16 Fear Of Impending Hell 17 Faith Divides Us - Death Unites Us

Ja se oko nove 1995. ubijao sa Hvite Krists Dod na 37. kopiji snimka na Maksvel kaseti... I jos je imam. Edit: A sjecam se da je bilo oko Nove godine, jer sam je pustao na zurci sa drugarima iz razreda, u pauzama Sinana.

Elem, nakon neka prva 3 slusanja, trenutni favoriti su mi recimo Fear of Impending Hell, To the Darkness i Tragic Idol.

Dobra, dobra, vrhunska zajebancija na KONY.

Hmmmm, izgleda da ce ipak album biti puno bolji nego sto mi se cinilo kad cuh Honesty in Death i Crucify. Bio sam spreman na genericko otaljavanje posla, sto je tako netipicno za PL, ali drago mi je sto sam se prevario. Ima ovdje genijalnog materijala, jos treba da se slusa i slusa.

Da. Laibach sam gledao u brojnim inkarnacijama i jos mi nikad nisu ni blizu da dosade.

Slazem se da je samo Metallica sigurna, ali ja planiram na sve, valjda cu stici nekeko. Ovo nije jedan od onih "motivisucih" dogadjaja zbog kojih bih potegao neki veci put ili nesto slicno, ali siguran sam da ce biti odlicno vece. Najvise idem zbog Laibach i Mizar, Block Out sam gledao 4 puta u posljednjih godinu dana ali njih mi nikad nije dosta, a sto da ne - i Manson ce se pogledati... Jos samo i da se odrzi.

Meni isto odlican album. Bolji od prethodnog znatno.

Ova recenica je, od svih bendova i ljudi koje znam, najtacnija za Paradise Lost.

Nudi guzove dobrovoljcima.

Ja sam Fear of the Dark cuo kad je izasao i to mi je bio prvi Maiden album koji sam "docekao". Prije toga sam, zahvaljujuci rodjaku, vec imao sve ranije objavljene i najmanje mi se svidjao No Prayer. Kada je Fear izasao slusao sam ga dan - noc i tada sam mislio da je 10 puta bolji od No prayer. Sada vise volim No prayer. Al tad sam bio 7.razred.

Ocigledno je da puno ljudi misli da je kul, to im je bio jedini UK No.1 single u istoriji, a i dosta su je i uzivo svirali (sto me je uvijek zivciralo), ali znam da je mene nervirala cak i kad sam imao npr. 13 godina. Jednostavno - genericna (ne mislim iskljucivo na Maidene, vec pjesma kao pjesma), neinspirativna i smara big time. Edit: Upadose postovi. Da,da, Can I play with Madness mi je rame uz rame sa njom.

Ja se isto svaki put prenerazim kad skontam koliko su godina pojedini ljudi imali kad su pisali neke albume. Onda to opet zaboravim pa se ponovo prenerazim! Djeluje mi potpuno nevjerovatno iz sadasnje perspektive matorog prdonje. Danas kad pomislim da je neko ko ima npr. 17 godina u stvari 1995. godiste, imam utisak da se jos uvijek igra s plastelinom.

Meni su na No Prayer ubjedljivo najbolje stvari Mother Russia, Run Silent Run Deep i No Prayer for the Dying. Bring your daughter mi je sigurno medju 3-4-5 najomrazenijih stvari koje su Maideni snimili.

Sad odma' svaku po pet puta zaredom, za kaznu!

Šokantno