-
Posts
2771 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
27
Everything posted by Descender
-
a Ja ih nikad i nisam stvarno slušao, tek pokoju pjesmu ili album. Bio sam planirao da odem, čisto da ispoštujem, ali isto mislim da ću odustati, nemam motiva nešto uopšte. A ovo ostalo, nakon teškog dvoumljenja, odoh ipak na Marduk. Leprous sam gledao 3 puta, Marduk 4, al sam trenutno raspoloženiji za Marduk. Baš je truleks što je u isti dan.
-
I? Jel ti se dopao?
-
Ne da nije zarazan, već se svaki put zgrčim kad krene. Osim toga, na silu je i uglavljen, vidi se da je ubačen čisto odlukom da treba da imaju ooooo dio na albumu. Ali u suštini, to je potpuno minorna zamjerka u odnosu na kvalitet albuma, ali sam je morao pomenuti jer me nervira što me bocne svaki put kad krene jer mi zvuči lažno do koske.
-
Iz toga da je korišteno 934875398465 puta na identičan način u istoriji, a polovinu od tog broja su oni sami iskoristili. Pa eto vidiš da je povlađivačko. Prema naloženim true fanovima.
-
Samo bildovanje dobrog ukusa Upravo tako, ako se već igra na tu kartu, puno bolje i "kulturnije" rješenje od onoga za koje su se oni odlučili. I dalje sam "iznenađen" količinom truda, rada, zapinjanja... koji se osjeti tokom cijelog albuma, kao da je riječ o neuporedivo mlađem bendu, totalno iskreno sve zvuči i to je ono što mi najviše prija na albumu. Naravno, uz dva vanvremenska klasika, Empire i The Book of Souls. Zato što je toliko izlizano i neinspirativno (posebno u kontekstu njihove karijere), povlađivačko rješenje, koje je po meni prilično nedopustivo na albumu koji uopšte nije takav, već kvalitetan i iskren, koji malo pomjera neke granice i ne ide utabanom putanjom i koji svakako zahtjeva ne mali trud od slušaoca.
-
Od riječi do riječi i mojih pet favorita sa albuma . I slažem se potpuno za izbacivanje Speed Of Light i Death or Glory, samo ih nisam konkretno imenovao u mom prikazu. Da su izbacili te dvije npr. i još malo trimovali po koji minut sa nekih pjesama (i izbacili ono blamirajuće ooo-oooo-ooo u The Red and Black!) imali bismo album skoro bez slabog mjesta, ovako ima tu još praznog hoda, ali ja sam im ipak dao 8,5/10 jer ono što je zaista kvalitetno na albumu je u stvari super-kvalitetno, a posebno Empire i naslovna. I za to ovako matorom bendu treba skinuti kapu. Kao i za 110% uloženog truda i ovako iskrenu i uvjerljivu izvedbu.
-
-
Jbg, izgleda da sam ja još u ludom pubertetu. O čemu, osim Pasija, svjedoči i bubuljica koja me je jutros dočekala na čelu!
-
Klinac nikad ne dosadi!
-
Da nikad ništa u životu nije uradio osim Black Winter Day, dovoljno je!
-
Naravno, neuporedivo je bolji pjevač, kao da tu ima dileme uopšte... Ali jbg, meni Pasi nekako draži uprkos svemu, isto ko što ribe vole loše momke
-
Glasah za Pasija, ipak. Morao sam dobro da razmislim i kao što sam već ranije rekao - svi realni pokazatelji su na Joutsenovoj strani, ali to nije ono što je presudno u muzici. I baš zbog tog faktora X - glas Pasiju.
-
Prirodna selekcija. Novi Pazar: Ubistvo zbog svađe oko "Farme" ZAVADILI SE ZBOG "FARME" Prema nezvaničnim informacijama iz istrage, do svađe na “Fejsbuku” između Kenana i učenika Ugostiteljsko-turističke škole došlo je zbog jednog od učesnika u rijaliti-programu “Farma”. Sliku “mišićavog bildera” 16-godišnjak je okačio na svom fejsbuk-profilu, a onda su usledili razni komentari tipa “Skloni tog kretena”, “Šta će ti taj” i sl., koji su se pretvorili u psovke i pretnje.. Kada su se stvari zaoštrile, usledio je poziv za susret ispred škole “Vuk Karadžić”. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/hronika/aktuelno.291.html:566921-Novi-Pazar-Ubistvo-zbog-svadje-oko-Farme
-
Intervju sa Aaronom za ESP: http://www.espguitars.com/articles/1997800-esp-artist-interview-aaron-aedy "One of my biggest heroes, as a primarily rhythm guitar player, is James Hetfield of Metallica." A ko drugi, ako ne najbolji na svijetu?
-
Prvi CD - And Justice For All Prva ploča - Motorhead: No Remorse Prva kaseta - The Beatles: Help! Prva metal kaseta - The Number of the Beast
-
http://news.nationalgeographic.com/2015/09/150911-blind-cavefish-animals-science-vision-evolution/
-
Dakle, nakon nekih možda 15-ak slušanja, da kažem i ja koju o The Book of Souls. Prva stvar i prvi utisak je produkcija. Ovoga puta je urađen odličan posao, album zvuči živo, pršti, nije „ošmirglan“ i otupljen po ivicama kako se znalo dešavati i to je prva stvar koja me je oduševila odmah tokom prvog slušanja. Sviđa mi se čak i to što se na momente može jasno čuti kako se Dickinson napreže, a to je sve ostavljeno na traci i uopšte ne smeta, naprotiv, doprinosi iskrenosti i životnosti cjelokupnog zvuka. Meni lično možda i najbolja produkcija na reunion albumima. Kad je riječ o sadržaju, moram (još jednom) naglasiti da sam nakon The Final Frontier očekivao gomilu pretencioznog i predugačkog, a praznog - smeća. Kad su izašle informacije o albumu, ukupno trajanje, trajanje pojedinih pjesama – bio sam siguran da tačno znam šta ćemo dobiti. Tu je i Speed of Light, vjerovatno najlošija stvar na albumu kao najava i moje predrasude bile su zacementirane. A ništa ljepše nego kad ti nešto razbije predrasude! Dakle, riječ je o odličnom albumu za koji je teško povjerovati da dolazi u ovako kasnom trenutku njihove karijere i to nakon TFF. Ipak, i on pati od nekih standardnih boljki koje su karakteristične za Maidene, ali to na sreću ovaj put ne uspijeva da sputa i povuče ovaj materijal dole, prosto iz jednog razloga – kvalitet. Imam utisak da su za ovaj album dali svoj maksimum u ovom trenutku i da su se potrudili kao nikad, da su se gurali do ivice, pa i preko. I to se čuje u svakoj pjesmi, svakom tonu, taj trud, taj polet, taj ho-ruk, taj do-or-die pristup i to je ono što mi je najviše nedostajalo kod benda posljednjih godina. Zvuče kao bend koji se još bori za svoju poziciju, koji grize! Koji pokušava da dostigne, a ne koji održava postignuto. Vjerovatno je svemu tome doprinijela ta sjenka „posljednjeg albuma“ koja već vreba iznad njih, ali upravo to i jeste Maiden atmosfera i očigledno da je ta situacija izvukla najbolje iz njih. Kada sam govorio o standardnim Maiden boljkama koje se i ovdje pojavljuju, naravno da mislim na razvučenost i nefokusiranost u pojedinim momentima, pojedine izlizane i / ili cheesy nepotrebne momente (npr. onaj spoken word outro u If Eternity Should Fail, koja uprkos tome ostaje jedna od jačih stvari na albumu, pa konkretno stvar koja me je najviše iznervirala na albumu – onaj toliko izlizani oooo-oo-ooo dio The Red and the Black, da mislim da nema šanse ni pištoljem da bi me neko mogao natjerati da ga, nakon petnaest objavljenih ploča, godine 2015. stavim na novi album i tako to...). Iako sam spominjao razvučenost i nefokusiranost, paradoksalno, upravo najduže pjesme su uglavnom najviše tačke albuma, a baš zbog toga su mogle biti čak i jače! Jednostavno, skoro svaka pjesma na albumu bi mogla biti malčice kraća, barem po minut-dva i svakoj bi to koristilo, podiglo bi je. Ipak, to nisu zamjerke od presudnog značaja i ovo ostaje spektakularno dobar album koji je po meni mogao biti čisto remek djelo skraćivanjem na nekih 75-78 minuta, taman da stane na jedan disk. Izbacivanje npr. 1 ili max. 2 pjesme i samo lagano trimovanje ostalih, znači ne radikalne intervencije, samo po minut-dva skinuti gdje treba i sve bi bilo skoro za desetku. Ovako, dajem mu lagano i čistog srca 8,5/10, a da je 15-ak minuta kraći dobio bi i 9/10. Favoriti: Empire of the Clouds, The Book of Souls (ove prve dvije iznad svih ostalih, remek djela), If Eternity Should Fail, The Man of Sorrows.
-
Uroš iz "Dobre zemlje" je kralj!
-
Moguće, nema nijedna pjesma od 17 minuta koja se vuče ko crijeva = bajato i buđavo.
-
Pa nije rekao da je slušao The Final Frontier.
-
I mi Brusa za trku imamo!
-
Lord Iffy mode activated: NE DOZVOLJAVAM TI DA TAKO PRIČAŠ O OVOM BENDU!!!1