-
Posts
2771 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
27
Everything posted by Descender
-
Zavisi od broja i primjerka, ali u principu ne. Ja nisam neki nostalgičar, tako da ne jurim ZS i LMS po svaku cijenu, samo poneke iz čiste nostalgije. Uglavnom skoro svi ti brojevi i danas izlaze u nekoj formi reprinta, biblioteka i posebnih edicija raznih izdavača tako da se tu mogu uzeti u znatno boljoj opremi i otisku nego što su bili stari u Dnevnikovom izdanju.
-
Jbg, ne mogu ja ovo digitalno, i ovdje moraju originali Knjige i stripove stvarno nema šanse da čitam na ekranu, mogu samo informativno da pogledam. Pa baci se ponovo na čitanje/sakupljanje, ovo je zlatno doba! Nikad u istoriji na prostoru ex-yu nije bio ovoliki izbor stripova kao danas. Vjerovatno zato što su odrasle generacije koje su provele djetinjstvo sa stripovima, pa sad jedni izdaju, a drugi su u godinama kad imaju svoje poslove i mogu da kupuju... Šta želiš - bilo koja škola, kvalitet, smeće, nostalgija, umjetnost... bukvalno svega ima kao nikad, najteže je finansijski ispratiti sve što bi inače kupio. Pa ti sad vidi u kakvom sam ja trostrukom problemu - CD & vinil + stripovi + knjige. Da zarađujem 10.000 EUR mjesečno, opet bi mi falilo!
-
A može i u Gračanici, na stadionu Dragan Džajić, na svetom srbskom Kosovu!
-
Edit: @Grob Misliš za Sever?
-
To je ta marketing strategija, al zato kad se konačno desi - moraće se odigrati na centru našeg najvećeg stadiona Rajko Mitić, popularnoj Marakani.
-
Najduži build up za neki fajt ikad! Koliko već traje, 5-6-7 godina?
-
Hahahaha, kakav nasty gangbang!
-
Fin worship za DT večeras. Zasluženo.
-
Jbg, u to vrijeme su Polzovići bili zamjena za internet! A evo i Shadowkings:
-
Đe se ne sjećam, imao cijeli ovaj raport sa Doningtona na video kaseti, naručio od Polzovića, znam ga napamet i danas!
-
Da, sve bonus pjesme su takve da je malo albuma na koje ne bi mogle ući. Tačno, live im je to bio apsolutni vrhunac karijere. Dosadan sam, ali po stoti put na forumu moram okačiti snimke sa Bizarre-a 95 (i to TV snimak), čisto da ih vide oni koji ih se ne sjećaju iz tog perioda:
-
Izdvajao pjesme pojedinačno ili posmatrao album u cjelini, opet izađe na isto. Album = remek djelo. Pjesma xyz = remek djelo. (i tako 12 puta)
-
Evo sad sam morao i ja da pustim. Koliko god hiljada puta ga odslušao, svaki put kad pomisliš da ne bi mogao opet, poslije bukvalno prva tri tona od Enchantment odmah upadneš u vrtlog i po stoti put se čudiš kako je uopšte moguće da je neko nekad napisao i snimio ovaj album. I to mi je onaj najljepši osjećaj u muzici, kad se to pitaš - kako je ovo moguće jebote! Ima možda tih nekih 20-ak albuma na svijetu koji mogu uvijek da mi izazovu to osjećanje... A Gregov svaki ton na ovom albumu je čista škola ukusa, mjere i gospodštine. Demonstracija nevjerovatnog talenta.
-
Privju za Slaine - The Horned God, koji sad izbacuje Komiko: http://www.scribd.com/doc/268145124/SLEJN-KOMIKO
-
Jbt, posljednje od njih što sam čuo bio je Archetype, a ni njega se uopšte ne sjećam. Par finih naziva na ovom, možda bi se i mogao poslušati.
-
Meni ovaj znatno bolje leži od Coal. Nakon početne euforije, Coal mi se nije puno slušao, a ovaj stalno imam želju da pustim ponovo. Čak sam ga i u auto ubacio. Bombonica od albuma.
-
I moj prvi original CD (i drugi u životu ) od Paradise Lost te iste godine. Još nisam ni imao CD plejer. Al sam zato slušo 24/7 na piratskoj kaseti i listao buklet.
-
I time se ova tema završava. Edita: Upade Grob.
-
Na Kissu 97. na sajmu me pogodio snop konfeta ispaljenih sa bine direkt u facu, oborio me i napravio mi šljivu tolikom silinom da sam u prvoj sekundi pomislio da je metak ili tako neki projektil i da upravo u tom trenutku ginem.
-
:haha: Vrijeme je za zbirku najumobolnijih Helloween tekstova.
-
E stvarno, a što je toliki hejt na ovog Paddena? Ja (blago rečeno) nisam neki fan Annihilatora, ponekad nešto čujem i pogledam informativno, volim možda par pjesama, a već godinama ne preslušavam nove albume, ali ono što sam vidio live od njega mi je OK, ne znam što ga svi toliko pljuju svuda po netu... Kako god, više volim njega da vidim na vokalu nego Džefa, svega mi. Vjerovatno fanovi gledaju drugačije. Sve u svemu, kakvih sve pacijenata ima po bendovima, ne zaslužuje vala toliku pljuvačinu, ovako površno koliko ja vidim - pristojan gitarista i pjevač. Šta je npr. ovdje toliko užasno?
-
Taj the best of sa prethodna dva bi jedino bio bolji od prethodna dva.
-
Malkice Može, može!
-
Na svakoj strani ove teme treba da stoji podsjetnik na najboljih sat vremena na internetu: http://www.youtube.com/watch?v=DvEowyA5gK4
-
Dakle, prvi utisci poslije nekih 4-5 slušanja (minus onih 2 minuta posljednje pjesme koja fale): Prvo sad moram da progutam sva ona moja gunđanja unaprijed (na Grobovu radost), a da nisam ni slušao album Mislio sam da će biti znatno naporniji, sintetičkiji i još više (nasilno) old school, ali (srećom) nije. Jeste teži nego prethodni, ali to nije bez smisla i samo težina-radi-težine-jer-smo-sad-u-tom-fazonu, kao što nikad i ništa u Paradise Lostu i nije rađeno na taj način (a ja sam iz nekog razloga bio seljak i prvi put posumnjao u gospodina Mackintosha i mislio da će ovaj put biti upravo tako). Ovako na prvu loptu, odmah mogu reći da mi je bolji od Tragic Idol, a za neko preciznije smiještanje u karijeri ćemo vidjeti vremenom. Iako je sve vrijeme težak i mračan, nije ni malo naporan za slušanje i proleti za sekund. I iz toga se vidi koliko je Greg vrhunski kompozitor. Sva ta rješenja se čine tako jednostavnim, kao da ih je prosto ubrao sa drveta i da bi svako to isto mogao, a opet to niko ne može da ponovi. Sve teče tako prirodno i zvuči emotivno i iskreno kao i uvijek. Vokali mi se sviđaju, odlično prenose to čemu album teži, a o sviračkoj strani nema uopšte potrebe pričati. Da sad dajem neku ocjenu bilo bi najmanje 8,5/10 bez problema, a vrlo vjerovatno i 9. Biće jedan od kandidata za album godine. Istovremeno, i fin udžbenik za Amorphis (koji su u sličnom položaju u svojoj karijeri) - to se radi OVAKO.