Jedno vreme sam slusao (i svirao) taj Gipsy jazz, sada me je malo smorio.
Trenutno sam u lation jazz fazonu. Bossa nova, salsa, samba. Brazil elektro -mada
on vise lici na chilout. Omiljeni likovi iz te branse su mi Luiz Bonfa i Antonio Carlos Jobim i Stan Getz.
Baden Powella sam skoro nabavio, pravo osvezenje. Bedak je jedino sto svi ti jazzeri godinama sviraju jebene jazz standarde. Non stop covece. Standarde koje su pravili Coltrane i kompanija.
Tako da svaki novi muzicar koji se pojavi mora na svom albumu da pokaze kako eto, on svira
Mahna de Carneval ili Paper moon. Dosta ljudi aman vise. Sto se latino dzeza tice nezaobilazne standardi su:
Girl from Ipanema, Berimbau, Aqu di Beber, Masquenada, Samba de Orfej(Mahna de Carneval), Sambas de duos notas....itd.
Fusion muzika je cini mi se izuzetak. Al di Meola, koji je moj omiljeni kompozitor i muzicar, skoro uopste nema neke obrade tipa jebeni "All the things you are". Dobro, obradio je Piazzolu, ali ko to jos radi. Jean Luc Ponty, Mahavishnu razbijaju takodje.
Interesanto da svi pominju Mahavishnu a niko Shakti sto je isto McLaughlinov bend(Svira Jean Luc Ponty)
Ljudi to ne smete da propustite.
Gipsy jazz takodje se bazira na standardima. Posle godinu dana slusanja stvarno vam se smuci. Samo sto oni pored klasicnih imaju i gipsy jazz obrade. Minor swing, Django's tiger, dark eyes itd.
Generalno, jazz je jedno ogromno podrucje. Kada se pomene jazz, obicno se misli da je to kao jedan stil, medjutim, jazz je mnogo, mnogo vise od toga. Na toliko razlicitih nacina se svira, sa toliko razlicitih instrumenata...jazz je cela jedna muzika, ceo jedan pravac misljenja. Gledao sam neki dan na TV-u lika kako objasnjava otkud improvizacija u jazz-u. Kaze "Crnci su toliko zudeli za slobodom i zelelli slobodu, da su to osecanje preneli na muzicki izraz, i eto improvizacije". Interesanto, nikad mi to nije napamet, mislim da je covek 100 % u pravu. Izgelda da godine ropstva nisu protekle uzalud.