Moram sam da se poavim i da ize'dem sva govna koa sam izasrao
Obrnuh opet Ordo ad Chaos, ovai put u miru, tisini, puna koncentracia (iako e napolju vucie vreme, strah od nekih tamnih noci i pada kisa)
Nosim se mislju dae i Sloba brt vezano meteoropata vezano slusalac imao pravo kadie rekao - neki albumi bolje legnu u odredzenom periodu dana, godisnjeg doba i odredzenih faza mesecevih mena
Mozdae i do toga sto sam pre slusanja OAC, malo krstario po novitetima iz 2017e...i od sve one dosade i neinventivnosti - ovai stvarno ispadne remek delo za generacie
A kapiram i da su oni prethodni stavovi doneti u periodu povrsnog slusanja, umora ili lose volje
Elem - sad kacam sam obrnuo OAC - iskreno sam uzivao, o'slusao u ednom dahu, stono bi se reklo
Mala digresia - iako definitivno, donekle mogu da se poistovetim sa Kokiem - vise se furamo na straight forward, pomalo mehanicke i nabudzenie albume (Chimera otprilike dodze takva u odnosu na OAC)
Da nastavim - OAC, svakako prica za sebe...imao e Sloba opis za njega, ne mogu bas da se setim i citiram...ali se secam dae glorifikovao kolikoe album uspeo da docara neki zao i mizantropican osecai za filing
Sad trenutno - apsolutno mogu da se slozim sa njim...minimalisticki zvuk i produkcia, tekstovi, Helhamerovo bubnjanje, Blasfemerovo disonantno ciguljanje, Atilino nekad i previse dramaticno vokalno carlianje (moine tako teatralno, brte) - sve se upakovalo u siaian, atmosferican album...beznadze i crne rupe
Prepravljam ocenu sa 55 na 85/100...mada, mislim sa daljim slusanjem (valja obrnuti jos koi put), utisak ce se jos vise popraviti
Istakao bih ipak drugu polovinu Psychic Horns i apsolutni highlight - Illumnate Eliminate, kakva pesmetina
Sporcko-atmosfericni poyyy