Vlaja Buraz

I više.

A ja sam misliJo da ga ja onako drugarski podjebavam.

Kente, care?

Nije ni čudo što ih pohotni starac forsira. Narezao mi i kaže da mi više ništa neće narezati ako mi se ovi ne svide. Naravno da mi se sviđaju, mladići su baš heavy. Liče li kome na Nevermore?

Ne upozoravaj ih jebote!

Primjedbe prihvaćene.

Djelimično pismo Šta znam, to mi je najvažnije, a pored toga sam poprilično zdrav (teretana redovno), a, za divno čudo, ponekad izađem i među ljude čisto da se prisjetim zašto ne izlazim, primjeri sinoć sa dočeka nove godine na trgu: 1) Ostarija žena (vjerovatno baka) sa dva klinca (pretpostavka: 6-8 godina) koji bjesomučno bacaju petarde. Mora da su bacili nekih 100 komada, bar za pola sata koliko sam ih ja gledao. Klinci su u početku bili relativno normalni, ali zatim počinju da petardama gađaju ljude, posebno ukoliko prolaze kakve djevojčice. Kad smo se pomjerali priđem toj ženi i pitam je da li je imalo normalna. Iz kratkog razgovora zaključim da nije. 2) U trećem redu tokom svirke Van Gogha slučajno se okrenem, tokom laganije stvari dok je sve bilo zbijeno (inače je tu iza bio prostor za šutku), i vidim da likovi iza mene pale petardu koja je veličine prosječnog muškog polnog organa u stanju pripravnosti (izvini za poređenje, ali mislim da je adekvatno). Ništa, otmem petardu pa se dogovorimo da ću, ukoliko je oni bace bilo gdje u narednih sat vremena, ja ubiti dvojicu od njih trojice. Inače, likovi su stariji od mene, jedan je i znatno veći ali sam njemu oteo petardu iz ruke tako da se razumijemo. Vratim im petardu. Poslije oni mene nude pićem. Ljubazno odbijem. 3) Posmatram kako stasava generacija metalaca i metalki po MEX/REX standardima. O Bože, kako mi se gade. Bio sam kupio originalne Converse crne duboke Betmemm patike ali ih prodah, vrijeme je da se vratim normalnijoj obući. I jedna klinka što je vidjeh sinoć, fina djevojčica, jako liči na tebe. Jako. Okrenu se ona kad na grudima crna majica sa dvoglavim orlom. Da sam jeo išta što je moja stara pravila, povratio bih u momentu. Eto, šta znam.

Tooooooooooo Ljubi te deda. :mrgreeen:

Brko rođače, sretan ti rođendan, da si živ i zdrav, i da sve debele gotičarke koje poželiš ničice padaju pred tvojim krivim staračkim nogama. (A ova će im slika to, bez sumnje, olakšati.)

O u kurac krasni i ovaj intervju. Pročitah ovu punu verziju i mogu misliti na šta liči skraćena. Jel' ovo bio Rogošić ili Valderama? Velegadno. P.S. Bar mi je drago da naša borba protiv Mikice nije prošla neprimjećeno. P.P.S. Brko, čuvaj se debelih gotičarki tamo daleko.

Znači fazon - Joj babo vid' mi čizama.

@ Dušan: Što je najgore, nisam stigao puno poslušati, samo ovog sa Greg Howeom, a otprije imam ova tri albuma. A taj Poison, jel' to kao stariji Richie Kotzen sa Bretom na vokalima ili kao mlađi Richie Kotzen sa Bretom na vokalima? @ Michelle: What exactly is not Poisonous there? Jesu skrenuli u neku alternativu (da li to bi neka 1996?), ili je jednostavno loš album? P.S. Fakat je mlogo lep mladić.

Ne pratim ovaj paralelni zaplet.

U WC-u, što?

E to je problem kad pročitam samo jedan BV. Vjerovatno je idućem pisalo drugačije.

A koliko ti dođe to poslednje vrijeme? Usput, šta članovi benda kažu o napuštanju svojih korijena, zna li neko? Koliko sam skontao da poprilično zanemaruju prva tri albuma i uživo...

http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29670 'Elimination' video sa svirke sa Portnoyem.

@ Nestvarna: Ne znam na šta misliš, ali na poslednjih par albuma metala ni u tragovima. Na početku je naravno bilo, kao i svi Shrapnel albumi, prvi je baš shred, producirao ga Jason Becker i naštimao mu ogavan zvuk gitare, kakav se još može sresti samo na Cacophony, a negdje do 1995. je on imao takvih momenata (nemam sad tačnu diskografiju), a od tada se više posvećuje nekim drugim stilovima. Što se Poisona tiče, mislim da je samo jedan album u pitanju, a možda i griješim. Ja nisam slušao nijedan Poison, a najprije bih htio čuti šta je on to radio, mada me zanima i Blues Saraceno u okviru Poisona (nešto sam ja čitao da je i taj lik radio jedan album sa njima, ali nebitno sada). Što se Mr. Big tiče, nije loš taj album (Get Over It - 1999), s tim da kao i svi kasniji Mr. Big albumi, pretvori se u kukumavčenje nakon par pjesama - pređu na šemu tri balade pa pjesma. Šekerko, uzmi Electric Joy (to mu je treći album, instrumentalni na kojem je poprilično pobjegao od shred mlataranja i uspio unijeti dušu u instrumentale) ili Break It All Down (to je 1999, taj lagani blues/soul fazon), poslušaj pa vidi. Ne preporučujem baš prvi album jer je pritisak prevelik, a ni ovo sa Greg Howeom nije bog-zna-kakvo (fusion-shred poteži malo), da se ne prevariš.

'Ajde što si lupao gluposti na DLR temi, ali ovo sad je kriminalno. Najbolje pjesme su ti zvučni zapis padanja kiše u New Yorku (koji traje 25 sekundi) i 'Skoplje' izmiksano sa zvucima iz aviona. Koji si ti mulac. Stvarno me sramotiš. BISTRA VODA, ŠEKERKO, BISTRA VODA. Kako misliš ovaj koncert porediti sa bilo kojim njihovim koncertom u Steva Centru? U Njujorku su svirali pred uglavnom stranom publikom tako da se repertoar ne može porediti ni u šali sa repertoarima koje su imali za ovdašnju publiku. Stvarno, ali, stvarno sam razočaran.

E, Šekerko vrećo stara. Nekad sam i ja bio mlad. Koja ti je najjača stvar sa Live in New York?

Nije li to preduslov za Lakija i Telkontara? Usput, gledah i ja taj spot, i fakat vrhunski rade, a sad ko voli taj feminizirani fazon, nek' izvoli.

E moj Šekerko, misliš na Kulu od karti? I ja sam taj album skoro nabavio, i album nije ništa posebno. Vlatko je svjesno išao da napravi komercijalan album, sve su stvari vokalne, nikakvih instrumentalnih viškova u pjesmama zajebancija nema, produkcija moderna i stabilna, ali pjesme kao pjesme nisu nešto. Bez prave dubine. Ima 4-5 dobrih a ove ostale su sasvim nebitne. Vjerovatno najdraža pjesma njihova mi je 'Kumova slama', a neobično mi je draga i 'Ima jedno nešto'. Da li sam slušao Live in New York? Da li je papa katolik? Naravno da jesam, štaviše to je vjerovatno prva njihova kaseta koju sam imao. Da ne bih tupio dalje evo članak o Leb i Sol koji sam napisao prije par godina: Ničim izazvan text o grupi čije ime piše poslije asocijacija Asocijacije: - Definitivno najpoznatija makedonska grupa (bar dosad) koja je svojim eksperimentima sa etno zvukovima u okviru džez roka otkrila world music mnogo prije nego što će isti postati planetarno popularan - Hitovi: Skopje, Čuvam noć od budnih, Kontakt je skup, Kao kakao, Uči me majko karaj me... - Karijera koja je trajala 19 godina i prekinuta je iz još dan-danas nepoznatih razloga - Vođa Vlatko Stefanovski za kojeg kažu da je najpoznatiji Makedonac (poslije Darka Pančeva) Odgovor je naravno, Leb i Sol Sve je počelo negdje krajem 60-ih u O.Š. "Ivo Lola Ribar" u Skoplju gdje se upoznaju mali Vlatko (Stefanovski - vokal & gitara) i mali Bodan (Arsovski - bas) i odlučuju da će postati rokenrol superstars, zaraditi mnogo novca i napisati brdo hitova... i slijedom logičnih događaja oni počeše nešto da sviraju, mali Vlatko prvo bubnjeve, pa onda propjeva i prihvati se i gitare, a mali Bodan se uhvati bas gitare i oni vježbaše i vježbaše... dok se nađoše (ne, nisu još prestali vježbati) u grupi Breg koju je predvodio Miki Petkovski (klavijature) a u kojoj je u bubanj udarao Garabet Tavitjan... Tu oni sviraše sve dok Garo ne ode u vojsku, jer kad on ode i Petkovski se preseli u Smak, a tada mladi Vlatko i Bodan pomisliše: Hmmm, vidiš ti ovo, 'ajmo mi osnovati svoju grupu, došlo je vrijeme... i tako 1.1.1976. Vlatko i Bodan osnovaše Leb i Sol sa mladim Kokijem (Nikola Dimuševski - klavijature) i mladim Mitrom (Dimitrije Čučurovski - bubanj). Legenda počinje! Svoje prve snimke (Etida br.3, Devetka, Pesma za nas) su snimili u studija Radio Skoplja za smiješno malo vremena, ali će se sve pokrenuti nakon njihovog prvog koncerta van granica Makedonije odnosno nastupa na koncertu Drage Mlinareca u aprilu 1977. u Novom Sadu. Kako se već sve dešava povezano, ni nastavak nije izuzetak, jer ih nakon tog koncerta primjećuju ljudi sa radija Novi Sad koji ih upućuju na omladinski festival u Subotici gdje oni dobijaju nagradu te ugovor sa PGP RTB-om. Već u to vrijeme je u grupi za bubnjevima bio stari Vlatkov i Bodanov znanac Garo koji će se dugo zadržati uz Leb i Sol... Svoj prvi album snimaju septembra 1977. u N.S., a zanimljivo je spomenuti da su neposredno prije toga u par navrata svirali kao predgrupa Bijelom dugmetu (i na čuvenom koncertu kod Hajdučke česme). Producent prvog albuma je bio Josip Boček, gitarista Korni grupe i Vlatkov idol iz dana kad je bio mali Vlatko a na ploči oni definišu svoj stil okrenut ka jazz rock instrumentalnom izražavanju emocija (inače nepotrebno je spominjati to da su članovi Leb i Sol među najboljim instrumentalistima koje je ona zemlja imala), i dok su sva četiri člana komponovala Vlatko je bio najzastupljeniji, te se kao hit izdvaja njegova pjesma "Nisam tvoj". Drugi album snimaju sa istim producentom ali u znatno boljim uslovima pa se, bar iz današnje perspektive, između ta dva albuma vidi ogromna razlika u zvuku dok stil ostaje isti. Zanimljivo je spomenuti da su 1978. dobili nagradu u okviru rock večeri na Opatijskom fesivalu za obradu narodne pjesme "Aber dojde donke", i to za "najbolji umjetnički dojam i najuspjeliju primjenu folklornog izraza", ma šta god da to značilo. U svakom slučaju korištenje narodnih elemenata će im dosta pomoći tokom karijere, a oni su to znali koristiti. Inače, na ploči (L&S 2) je tekst za pjesmu "Talasna dužina" napisao Goran Stefanovski, inače dramski pisac inače Vlatkov brat (ova dva "inače" su tu jer ne znam šta je od ovog važnije) sa kojim će i dalje sarađivati. Iste godine (1978) rade i muziku za pozorišnu predstavu "Oslobođenje Skoplja" a i ubuduće će se u toku karijere baviti primjenjenom muzikom. Već tada počinju da stižu priznanja i od kritike, ali i publike tako da ih magazin "Džuboks" proglašava za grupu godine 1978. po izboru čitalaca, a nije ni čudo jer je Leb i Sol 2 (bar meni) njihov najbolji album, naravno iz prvog perioda, bez poređenja sa pločom "Kao kakao"... Inače Vlatko je '78. stigao da sarađuje sa Lazom Ristovskim i Ipetom Ivandićem na njihovom albumu "Stižemo", a takvih saradnji će i ubuduće biti dosta, i sa Bregovićem i u Dugmetu (a i poslije njega), sa Azrom (znali su koji put zasvirati zajedno), kompozitorom Sanjom Ilićem, Kornelijem Kovačem a u skorije vrijeme tu je saradnja sa Gibonnijem, a moram spomenuti i da je Vlatko učestvovao u stvaranju mnogih poznatih albuma od kojih ću spomenuti one bizarnije: ploča Željka Bebeka "Niko više ne sanja" sa hitom "Sinoć sam pola kafane popio" koju je ako se ne varam napisao Borisav Đorđević, i ploča (o, ironije) "Zemlja sreće" Jure Stublića (1989). No da nastavimo, L&S svoj treći LP snimaju u čuvenom studiju V u Beogradu a na njemu se malo više oslanjaju na svoje džez uticaje te u dve pjesme gostuje saksofonista Mića Marković. Sa te ploče će ostati zapamćene "Kumova slama", "Verni pas", a nakon nje grupu napušta Koki kojeg na kratko zamjenjuje Miki Petkovski koji zatim 1980. odlazi u Kanadu i tako prelijeva kap iz čaše mladog Bodana koji kaže: E, sad nećemo više tražiti klavijaturistu već ću ja početi svirati fretless bas... a tako i bi. Nastavljaju rad kao trio, pripremajući muziku za pozorišne predstave "Divlje meso", "Lepa Vida" te "Sretna Nova 1949". U zoru novog talasa koji će oduzeti nevinost domaćem rokenrolu i u zapećak baciti načela kojih su se oni pridržavali, oni spremaše album "Beskonačno" sa pjesmama poput "Ajde sonce, zajde" i "Skakavac", a u to vrijeme grupu napušta Garo a dolazi mladi Dragoljub (treba li spominjati prezime - Đuričić - za svaki slučaj) iz Yu grupe. 1982. izlazi ploča "Sledovanje" (to je prva ploča na kojoj su sami radili produkciju), gdje je po prvi put akcenat stavljen na vokalne kompozicije (hvatanje voza il' šta), a "Nosim tvoj žig" stiče status radijskog hita. Tokom 1982. su sa pozorištem KPGT puna dva mjeseca boravili u Americi gdje su nastupali po klubovima, a te se godine pojavljuje i odličan dupli koncertni album "Akustična trauma". I ploča "Kalabalak" je bila korak dalje od džez roka, sa naslovnom pjesmom koja je bila u fazonu "hit za ljeto", ili je bar meni sad čudno to okretanje, a još je za spomenuti da su na dotičnoj ploči gostovali Bobi Micev (klavijature) i Peter Kargov (saksofon) u čemu se vidi težnja za probijanjem okvira koje su si sami bili zadali još u vrijeme kad su bili mladi Vlatko i mladi Bodan, i logično je da se grupa okretala komunikativnijim formama, međutim, to još uvijek nije bila prava formula. Takav trend se (uspješnije) nastavlja i na idućoj ploči, "Tangenta" koja je snimana u Beogradu, sa engleskim producentom Kevinom Eyersom, koji je i ploči dao ime jer je smatrao da se u muzici Leb i Sol tangencijalno prožimaju razni stilovi, te album bilježi hit "Kontakt je skup". Nakon tog albuma odlazi Dragoljub (u Kerber), za bubnjeve se vraća Garo te desetogodišnjicu postojanja obilježavaju pločom "Zvučni zid" na kojoj se našao izbor iz dotadašnjih radova za film i pozorište te televizijske programe. U to vrijeme počinju saradnju sa snimateljem Bracom Zafirovskim kojeg će prihvatiti kao punopravnog člana grupe i koji će biti koproducent njihovih narednih izdanja... A naredno je ploča "Kao kakao" iz 1987, na kojoj su po prvi put sve pjesme vokalne i Leb i Sol tada bilježi svoje najveće hitove: "Mamurni ljudi", "Čuvam noć od budnih", "Kao kakao" itd. Tekstove su radili Vlatko i Goran Stefanovski a za pjesmu "Femme fatale" je uzet tekst Arsena Dedića. U to vrijeme su u grupi bili Kiril Džajkovski (klavijature) i saksofonista Goce Micanov, a na snimanju su učestovali: Bebi Dol, Ana Kostovska (vokali) te gajdaš (??) Roni Vaten. Moderan zvuk koji su tada ponudili u paru sa izuzetno dobrim pjesmama ih je tada doveo do uspjeha sličnog sa onim koji su doživjeli na početku karijere te je iduća ploča "Putujemo" bila logičan nastavak. Izašla je 1989. i novost je da se Koki vratio u grupu, a još je za spomenuti da su opet sve pjesme vokalne. Izdvajaju se "Istok zapad - telepatski" i "Čukni vo drvo" (inače, postoji piratsko izdanje koje se zove "Leb i Sol - Live Anthology" koje je ustvari snimak koncerta iz Kragujevca sa "Putujemo" turneje), a ispostaviće se da je "Putujemo" njihovo poslednje studijsko izdanje. 1990. Bodan i Vlatko osnivaju izdavačku kuću "Third Ear Music" te za nju izlazi CD "Zodiac" za istoimenu baletsku (?!?) predstavu. Tako|e, 1990. grupu napušta Garo (opet) a vraća se Dragoljub te sa njim 1991. nastupaju u Njujorku u klubu CBGB (poznatom kao rodno mjesto njujorške new wave/punk scene), te se taj zvučni zapis pojavljuje na albumu "Live In New York" gdje se pored živog materijala (uglavnom instrumentalnog) nalazi blagoslov članova snimljen u pravoslavnoj crkvi u Torontu (u pitanju je zvučni zapis kako pop blagosilja članove grupe, a ne pjesma), te "Uči me majko, karaj me", ironično, njihov poslednji studijski snimak iz oktobra 1991. U periodu do raspada grupe (budući da su sa neutralne teritorije) povremeno nastupaju i na prostorima ex-Jugoslavije (Beograd 1992, Novi Sad 1994, Rijeka 1995 - sa Garom za bubnjavima), nastupaju pomalo u klubovima u Evropi, a 1995. izlazi kompilacija na dva diska - "Anthology" na kojoj je presjek njihovog ukupnog rada. Ostalo je samo reći da su zadnji koncert održali u Solunu 13.12.1995. i nakon toga prestaju sa radom, osamnaest dana do dvadesetog rođendana. Što se tiče Leb i Sol, to je to. Iako svi članovi imaju bogate solo karijere, ovdje naša priča staje, bar zasad... P.S. Još bih samo htio napomenuti da Vlatko Stefanovski Trio koncerte završava sa "Uči me majko, karaj me" kojoj prethode "Skopje" i "Kao kakao" te da toplo preporučujem CDove "Krushevo" i "Live in Belgrade" koje je Vlatko radio sa Miroslavom Tadićem. Ako slučajno ne znate, u pitanju je album (Krushevo) na kojem Miroslav i Vlatko na akustičnim gitarama sviraju obrade makedonskih narodnih pjesama, te živi snimak (Live in Belgrade) koncerta iz Beograda 8.10.1999. na kojem oni predstavljaju dotični album sa još par kompozicija iz perioda Leb i Sol... Zvanična diskografija: Leb i Sol - 1978 Leb i Sol 2 - 1978 Ručni rad - 1979 Beskonačno - 1981 Sledovanje - 1982 Akustična trauma - 1982 (dupli živi) Kalabalak - 1983 Tangenta - 1984 Zvučni zid - 1986 Kao kakao - 1987 Putujemo - 1989 Live In New York - 1992 (živi) Anthology - 1995 (dupli kompilacija) Eto, slomih se dok sam sve ć, č, đ, š prepravio pa ću sutra još dodati ponešto.

Loše vijesti za Orange Goblin (alkohol, alkohol)... Basista slomio ruku, no neće biti naročit problem za turneju: http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29482

Michelle, nešto za tebe: VELVET REVOLVER's DUFF MCKAGAN Is Excited About NIRVANA Box Set - Nov. 23, 2004 VELVET REVOLVER bassist Duff McKagan is among the many NIRVANA fans excited about today's release of the box set "With The Lights Out". McKagan is a Seattle native who started his music career in that city and he witnessed NIRVANA's early days, and he said the box set will allow fans a deeper insight into the group. "There's gonna be, I know there's some real, real deep tracks in there that have never seen the light of day except to a very few people, rehearsal stuff and... I'm from Seattle, so I know some of the people that have played on some of the stuff that's coming out on it, on the box set," he told Launch Radio Networks. "With The Lights Out" features 80 tracks on its three CDs and one DVD, 68 of which are previously unreleased. Thurston Moore of SONIC YOUTH wrote liner notes for the set http://www.roadrun.com/blabbermouth.net/ne...ewsitemID=29537

U tradiciji dosljednog ispunjavanja đačkih dužnosti, pismeni sastav na temu vjernosti, u zadatoj formi. Fidelity (Alternative Point of View) What is the matter with the world today? I'll tell you - lust! Oh, yes. Oh, yes, yes, yes. Yessssssss! Why do so many marriages end up in courts with divorce attorneys having the last grin (the green grin)? Why do peasants try to kill their unwedded wives with guns from the WWII? Because she could not keep her usually censored part in her pants (or skirt)! The same goes for him, but as a proper chauvinist I must start by refering to female infidelity. After all, to quote Milić Vukašinović - "Women are lower form of being, but useful sometimes". Fidelity, or better to say infidelity has been (and still is) one of the biggest literature inspiration stones for ages. It is easy to understand why (in a few lines): - One should concetrate on one (this one is from God himself) - One usually cannot concetrate on one (because of the 'L' word in the second sentence) - When one starts to seek for another other we hear a lot of crap like 'personal differences'... Oh, well. - The problem is, it takes some time for them all (ones) to realize what is going on, and, the meantime is being classified as infidelity... - That hurts! - Life hurts - Love hurts (I'm young, I know. But even so...) - That's life (That's what all the people say...) We came to life. A great dead-end. Or maybe not? What about a statement like "Fidelity is life"? Is there a moment in life when one can unplug oneself from the world not to think about people and trust built-in the bridges toward them or not to think about own decisions and choices made... Everything could be considered on a fidelity level because every change is some kind of infidelity, and just for the record - no changes, no life. As Gary Moore would say - "That's why I'm moving on... I've been hangin' 'round too long, it's time I was moving on...", it is man's nature. Nowadays, (also through the history, but especially nowadays), rare are the cases of true fidelity, and those are usually long remebered (Oh Romeo why thou art Romeo? You fool!)... For so long that they become myths and we all know nobody believes in myths ("I mean that's OK, but I wan some hot stuff, baby, this evening!"). Television kills love. It is proven. Why did people have so many children 60-70 years ago? Did not have a TV set, nothing to do whole day long... Imagine that. Nowadays, with so many soap shows, it came to being impolite, you know, to, you know, ask, ah, you know. Therefore find a woman who does not watch soap shows (or at least does not watch them in prime time) and one good leg should do it... Tomcats go wild in february. They cannot control themselves. It is not rare that stuffed animals get hurt in the process. You need it, you want it, and if you can't get it you search somewhere else. Ergo, infidelity. It is hard, and the best description is a quote from Cane Prebranac - "I have lost control!" That is the Bottom Line, one should be able to control oneself despite all temptations and troubles, but life is too short. Maybe in another life... When we uncover all the secrets. P.S. Došli smo do brojke od 2000 čitanja! Hvala Vam, i nadam se da ćemo dobiti uskoro i petog čitaoca.