Queen je još jedini slučaj takav meni poznat, ista postava od početka do kraja, ali ovi su duplo dugotrajniji.
Malo su se izgubili u '90-im, nestalo im je onih masnih rifova na kojima su napravili karijeru (jednom sam poslušao Mescalero i pogubio se totalno, moraću opet naći taj disk)...
Dosta je rečeno, najbolji su albumi sa početka, što se mene tiče prva četiri pošto sam ih kupio na dva diska (I & II album, III & IV)...
Odlična produkcija za to vrijeme.
Jebiga, što se tiče njihovog uplitanja u disko ritmove, ipak je kao konstanta uvijek bio dobar ton gitare i dobri rifovi, a ruku na srce, i sa ove vremenske distance opušteno djeluju neki fazoni...
Every girl's crazy 'bout a sharp dressed man...
Bilo je odličnih pjesama i u drugom dijelu karijere, 'Doubleback', 'My Head's in Mississippi', 'Rough Boy'... uh
Meni je omiljena stvar njihova 'Cheap Sunglasses'. Zašto?
Pa, prije nekih 8-9 godina, kad smo jedan moj drugar i ja otkrivali muziku, on je imao neke njihove ploče ali nije bilo gramofona (pa smo ih gledali)... Jedva nekako nabavi on njihov Greatest Hits na disku (imao je CD plejer kad ga je malo ko imao), i slušamo mi to, i mrzimo 'Legs' zbog disko fazona, a onda se ja sjetim da sam čitao da je Hendriks jednom rekao da je Gibons najbolji gitarista na svijetu... 'Ajde onda pusti neku stvar sa prvog albuma, tad ga je Hendriks vjerovatno i čuo,' i on pusti 'Cheap Sunglasses', kaže to je sa prvog albuma. Ja slušam i kontam da me zajebava... 'Kakav crni najbolji gitarista na svijetu?!'...
Ah, mladost ludost.
P.S. Koliko sam ga poslije maltretirao kad sam saznao da je Cheap Sunglasses ustvari iz 1979.