Vlaja Buraz

Obavezno nabavi nešto iz 'Joe' (meni omiljene) ere...

Ako ga preslušaš samo jednom i nije toliko loš, ali ume od njega da zaboli glava. 8O 8O 8O

Hvala, hvala. Trudim se. U svakom pogledu. A i razvoj situacije mi ide na ruku. Btw. Ne mogu se načuditi kako Baloff onako dobro zvuči na onom živom albumu iz '97, a onako čudno na BBB... A i čudan ima neki eho na glasu... Moglo je to biti puno bolje...

Going strong no matter what! Broj mojih postova bi se prepolovio nestankom ove teme, al' šta'š... Nego, samo ću reći http://www.canoe.ca/JamMusic/aug1_acdc2-sun.html - to je moj tim! I još ću reći www.acdc-archives.com - te već sam napominjao, ali nije zgoreg opet, www.acdc-videos.com - i, to je to!

Nabavio sam Bonded By Blood i Pleasures Of The Flesh, i samo mogu reći: A GADNIH VOKALA BOGOVU TI MAJKU! Ne znam ko mi je gori, Souza ili Baloff... Mislim da će ti diskovi još sačekati prije no što se opet odlučim probati ih analizirati...

Necroshine nije baš najbolje izdanje u poređenju s čim? Btw. http://www.metalexpress.no/showinterview.asp?id=229 - odličan, svjež intervju sa Blitzom...

Upravo! U većini slučajeva su za uspjeh 'krivi' ljudi iz drugog plana - bilo koji bend da se navede može se utvrditi da je tako... Problem je što premalo ljudi obraća pažnju na to... A u jednom Rock Express-u je izašao članak o Desmondu tako da pažljiviji čitači nisu propustili da saznaju nešto više o čovjeku sa 'platinastim rukama'...

(Faca je, mora se priznati.) Nego da se ne zamajavamo, pa tako se to radi. Ne daj nam Bože demokratiju, tek bi nas to sjebalo... Inače, čitam malo recenzije za radove Johna Sykesa, svi se slažu da su to izgubljeni dragulji, i da su (što su trebali) dobili više pažnje od strane izdavačke kuće... Pa, bilo bi svega... A legendaran je Vai-ev komentar na to što su ga kritikovali zbog te turneje sa WS, čovjek je odgovorio:'Bilo je to prijatno i poučno iskustvo za mene, od Davida sam pokupio dosta trikova oko održavanja kose...'

NE!

357 su svirali u Banjaluci, nego gdje djeluju ovi mladići Snowblind? Croatia?

A taman sam mislio napisati koju riječ da vazdignem ovu temu, za slučaj ako ima neko da podijeli sa nama koju riječ o ovim veoma heavy vikinzima sa velikim penisima... Kad ono dezinsektor... Btw. Jel' neko možda primirisao Scandinavian Leather?

Ma Eric je prava 'metalna glava' Odnosno, kako to reče neka riba koja ga je intervjuisala:'Oh Eric, you're a true metalhead!' Inače, mislim da on fura tu majicu malo duže od Anselma, ali to i nije toliko bitno... A čovjek ima i svoj BM sastav (Dragonlord), pa da ne bude čudno. Nego, RNA zanimljiv podatak, samo malo netačan. Ja sam to na nekom sajtu isto pročitao, samo što je lik koji to stavio napomenuo da jedino Tony Scaglione nije bio u Testamentu... A sad što se tiče ovog iz dva posta ranije, Skolnick je imao taj trip za The New Order album da uz pomoć tih instrumentala pokuša ozvučiti dolazak 'Novog poretka', i zanimljiv je to kont, daje malo konceptualnosti albumu (nastranu to što ona Aerosmith obrada vuče stvari u potpuno drugom pravcu, a i album totalno gubi korak kad se dođe do numere pod rednim brojem osam)... 'Musical Death (A Dirge)', nije nešto pretjerana stvarčica, to je fin outro, ali po meni to nije pravi instrumental koji bi mogao stajati sam za sebe. No služi svrsi... A sad zabavni segment, ovo je neko našao pa stavio na MK Metal forum, pa vam ja metodom 'poštene krađe' prinosim ove izjave za komentarisanje... GW: What about Testament? Dave Mustaine: Who? You mean the guys who are ripping off our drum riser and stage moves, and copying all of Metallica's sounds, and singing like James [Hetfield]? Scott Ian: And with dance steps laid out on the stage on how to have stage presence. But we didn't mention the name. You did. Dave Mustaine: This magazine called them the Lennon and McCartney of Thrash. but aren't they more like Simon and Garfunkel? Scott Ian: All I've got to say is: where would they be without these three bands and Metallica? I just find Testament hard to even take seriously. Whatever they do, I suppose they do it well, but it just isn't them. Every time you hear them on the radio, you think Metallica. Jeff Hanneman: I heard them the other day and I could have sworn it was Metallica. (1991) Što se mene tiče, jako mi je čudno bilo ovo pročitati, Testament je svirao kao predgrupa na Among The Living turneji, pa se čak i na omotu Live At Eindhoven na Chuck-ovim leđima (ustvari na prsluku, ali ne bi bilo čudno ni da je to istetovirao na leđima ) vidi prišivač Among The Living... Mustain je u to vrijeme bio posebno čudan dječak, a dosad sam mislio da je Hanneman nijem, ali on otvori usta i evo šta izađe... Šta ostali misle?

Čudne se stvari dešavaju, sve je moguće... Mene (i još 'iljadu, dve ljudi) je sinoć 357 obradovao fenomenalnim izvođenjem jednog od velikih hitova naše i vaše mladosti, sviraše ni manje ni više nego... 'WHOLE LOTTA LOVE', i nju je otpjevao gitarista i to u originalu, a lik se zove Nebojša Bojković i totalni je manijak za gitaru, svira Peavey (Van Halen model), a pored na stalku stoji Ernie Ball gitarica... Da mi je neko rekao da ću to vidjeti na koncertu 357, samo bih se kiselo nasmijao. A inače koncert su počeli sa obradom Miroslava Ilića, nastavili sa Zeppelinom pa prešli na Kylie Minogue, stoga ako neko može odsvirati Black Sabbath, to su oni...

Pazi kod mene nema svetih krava, 'Shangri' je loš i loš je dok se ne utvrdi suprotno, a ona divna pjesma kroz koju se provlače stihovi '... šalalalala 'cos you are my son...' mi je jedan od najgadnijih momenata u muzici all time... Kad nisam povratio kad sam skontao o čemu se radi. Nije to tematika pisanje pjesama GOD DAMN IT! Nego što se tiče ovih nastupa uživo, unplugged je smiješan do bola, bina sva neka u tamnom, oni bizarno šareni a povrh svega Scott sjedi u stolici za ljuljanje (ne možeš da se ne spržiš od smijeha kad to vidiš), a sviraju - rasturaju. Tad su imali samo te stvari sa prvog albuma i vidi se da su odlično uvježbani, a još je momenat bio kad krenuše da sviraju 'Crackerman' identično kao i u električnoj verziji - instrumenti samo što nisu krenuli vikati:'Silovanje!!!' A ovaj koncert iz 2001. je takođe bio odličan, sa 'Shangri' sviraše Holywood Bitch koja je bila jedan od vrhunaca (i možda još nešto, ali vjerovatno ne) počeli su sa Down, i u ostatku programa ja sam uglavnom zapazio stvari sa prva dva (koji su komercijalno superiornija), sve redom hitovi... Nema se šta reći o njihovim tehničkim sposobnostima, samo da su fenomenalni. Basista svira jedan bas tokom čitavog koncerta i to pravo 'Bori na uvce', Les Paul uključen na Marshall nikad nije bio promašaj pa ni tog puta, a Robert je imao dve gitare, mislim da će prije biti zbog različitih magneta za slajd sviranje nego zbog štima, bubnjar jednostavan i glasan (i tako je najbolje), a Scott je tad bio svjež diplomac iz 'Henry Rollins School of Stage Moves'... A sad što se tiče ovog 'Gate Eight' koji mi preporučuješ, ako mi dođe pod ruke, dobro došao, ali nisam nešto voljan da ga tražim... Jesu svirali kakve obrade tada možda?

Samo ću kratko pošto sam jako umoran: 'Core' je svakako odličan album, i produkcija i svirka (oni su nevjerovatni kao sviračka cjelina), ali mi je naporan malo, izbio sam se iz toga. Više mi leže ovi poslije, jebiga, dolazi sa godinama. A 'Shangri La Dee-Da' je već prazan, sve je tu, ali nešto nedostaje... Dobre su Coma i Holywood Bitch (!!!), ali nije to - to. A što se tiče live nastupa, gledao sam unplugged koji je snimljen 1993. odmah nakon 'Core' i uživo snimak iz 2001. sa Bizzare festivala... O tome sutra...

Stvari se dešavaju nevjerovatnom brzinom. Ipak, sva nada u dezinsektora...

Da, pogriješio sam u prošlom postu, već je drugi album znatno eklektičniji od prvog, veoma malo grunge zvuka je ostalo ali ovi poslije su mi znatno draži, a i naveo sam već, 'Purple' mi je zadnji došao pod ruke, i njega sam najmanje slušao. S vremena na vrijeme mu dajem šanse ali mi se ništa ne izdvaja posebno sem Interstate Love Song... A sad što se tiče 'Core', taj album mi je dugo bio njihov omiljeni (tad sam znatno manje cijenio ove albume poslije), ali (po meni) jeste grunge isforsiran jer su STP bili adut izdavačke kuće Atlantic (Warner) u utrci za grunge tržištem - sve je bilo lijepo podijeljeno, AIC: Columbia (Sony), Pearl Jam: Epic (Sony), Nirvana: David Geffen Company, Soundgarden: A&M, i već sam gore pomenuo za STP, a oni su se zadnji uključili u trku... Nakon što sam otkrio sve čari trećeg i četvrtog albuma, 'Core' mi je izuzetno naporan za poslušati u cjelosti (to je ono na šta mislim pod isforsiranost)... A i poprilično sam se izbio iz grandža, ima i do toga.

Samo da ne bude previše heavy.

WS you were caught in a crossfire... Ja se konektujem i otvorim par prozora da učitam sve teme na koje ću odgovarati pa se diskonektujem - i dok sam ja otkucao i poslao poruku, tvoja se pojavila... Sva sreća pa je 'treći čovjek' primjetio o čemu se radi. Ovdje se uglavnom govori o ličnim iskustvima, niko i nije spominjao generacije, kako se koja upoznala sa BS... Godine nemaju puno veze sa tim jer je u periodu poslije rata (1996. pa nadalje) sve postalo lako dostupno (samo da napomenem da se većina starih albuma pojavila na CDu upravo 1996. - treba to uzeti u obzir)... Svako se upoznao sa radom BS preko onoga što mu je prvo došlo pod ruke. Kod nas u narodu najviše ima originalnih ploča sa Ozijem, 'Heaven And Hell' licencno YU izdanje je doživjelo zlatni tiraž (mislim da je zlatni tiraž bio 10.000 prodatih primjeraka), dok nisam siguran da je uopšte izašao licencni 'Mob Rules', a da ne govorim i ovima dalje (mislim da su u to vrijeme izgubili podršku 'mejdžor' izdavačke kompanije)... S tim u vezi hoću da kažem da su ti stariji albumi dosta popularniji i logično znatno dostupniji, ali za napomenuti je da je 'Forbidden' privukao dosta pažnje kad se pojavio... Znači šta je kome prvo došlo pod ruke, godine tu imaju nekog uticaja ali ne previše... Meni je jako zanimljiv 'Tribute to Deep Purple' koji je uradila grupa Kaktus Džek, možda to ljude izazove da po tom principu odrade Sabbath, Zeppelin, Thin Lizzy, Free, Fleetwood Mac ili šta ti ja znam... Svi sviraju Paranoid, ali niko nema hrabrosti da bilo šta drugo uzme u ruke, makar to bilo Heaven And Hell... Daj Bože zdravlja, ako moj bend krene sa radom čuti će se Sabbath Bloody Sabbath i Sweet Leaf...

El stupido, odnosno el 'heavy' stupido, pročitaj post prije toga... WS, pogledaj o kom vremenu ja govorim... P.S. Jebo Paranoid. P.P.S. Pauza 3 dana.

No.4 je odličan! Meni su draži treći i četvrti album od prva dva albuma koji su grunge isforsirani. Na njima STP pokazuju sva svoja interesovanja i to fenomenalno zvuči... Gitare sa metalski spuštenim štimom, kombinacije nekih havajskih instrumenata, surf, power pop, psihodelični i retro uticaji, sve zajedno u kombinaciji koja ima smisla. Only STP could do that... (Sa 'Tiny Music...' omiljena stvar mi je Daisy...) Nego, producent je klasa i na njihovim pločama stvarno daje maksimum od sebe jer treba uobličiti sve te različite uticaje i dati im zajedničku crtu... A sljedeće što možemo očekivati od STP (mislim da sam ovo pročitao negdje, sad tražih ali ne nađoh pa da znate da je nezvanično) je kompilacija sa jednom novom stvari, a Scott se izvukao iz ... i uvukao u Velvet Revolver (gdje je zajedno sa ex-Pištoljima), a već ćemo vidjeti šta će biti od te 'supergrupe'...

Legendo zavičaja, gdje sam ja to rekao da mlađi kupuju 'Forbidden'? Blanziflor je navela da se njena generacija upoznala sa Sabbathom preko 'Forbidden'. Čitaj malo pažljivije. A drugo, da, 1993/94. sam baš bio u mogućnosti da nabavim nove albume sa Tony Martinom. Ne znam zašto nisam.

Sledeći put kad čujem Paranoid na nekoj svirci ima da davim ljude golim rukama... Nego, ne znam da li si slušala Faith No More obradu War Pigs (nalazi se na 'The Real Thing' albumu)? Ako nisi potraži pa da čujem komentar. A ja bih volio da čujem da neko obradi Sabbath Bloody Sabbath, Anthrax su to fino uradili za 'I'm The Man' EP, ali može i bolje - onaj lagani dio sa clean gitarom su skroz promijenili (što je bilo i očekivati od njih), a taj dio je najbolji... A što ti bježiš od toga da je Black Sabbath hard rock?

Korisniče drago mi je da ovaj tvoj post ima nekog smisla za razliku od većine koju si prosuo po forumu pa da ti odgovorim: mislio sam na ljeta 1993. i 1994. kada sam počinjao slušati muziku, CD je bio još uvijek nepoznat pojam, pa ja sam kupovao ploče (na ulici naravno). Tada su u BL bile jebene restrikcije struje pa mi je sva ta muka činila još slađim preslušavanje tih ploča... Oh, you made me cry when I remembered those times... Nadam se da te odgovor zadovoljava. (A što se tiče drugog dijela posta, već sam ovdje dva tri puta napisao šta mislim o periodu 1982-1996.) A sad, something completely different: Nikad stvar PARANOID! Ja sam album 'Paranoid' imao na kaseti bez spiska pjesama (a nisam bio siguran ni koji je to album) i tako ga slušao ne znam ni ja koliko, i onda kad sam sa drugarima krenuo razmjenjivati iskustva, svi mi kažu da je Paranoid najjača stvar. Ja slušam njih i govorim da nije, ne može biti jača od Sweet Leaf ili Fairies Wear Boots, a ovi naravno nisu slušali te stvari pa i dalje ponavljaju isto. E onda ja poludim i kažem:'Pa dobro, dajte mi da čujem tu stvar', i kad sam je čuo i saznao koja je to pjesma ustvari (pošto sam je 'ladno imao na onoj kaseti i slušao stalno) bio sam totalno razočaran... Ta stvar meni nije ništa posebno, jedino što je kratka i totalno odudara od ostalih stvari iz tog perioda. Zvuk je lošiji nego što je slučaj sa ostalim pjesmama sa tog albuma, mislim da je ona snimljena ranije za singl pa je nakon uspjeha singla ubačena tu i onda je još album nazvan po njoj... A sad što se tiče kompleksnosti i pojednostavljivanja strukture pjesama, slažem se da se Sabbath mijenjao i u periodu sa Ozijem, išao ka jednostavnijem ali meni to nije sjelo, no sad ću opet poslušati te albume, juče sam krenuo od prvog... A sad, činjenica je da široke narodne mase uvijek hoće jednostavno, većina ljudi teži ka jednostavnijoj muzici jer nema vremena da posluša nešto pet puta s mukom da bi pri šestom slušanju uživala. To su uglavnom ljudi kojima muzika ne znači previše (a to je većina) i jebiga... To je razlog zbog čega je sad mejnstrim muzika ovako bljutava. I još, Black Sabbath je najuticajniji bend svih vremena, ali su oni izgubili dah u osamdesetim i to je komadić koji nedostaje... Nedostaje pravi kontinuitet... A sad, ima tu malo i do geografije, kod nas su Deep Purple i Uriah Heep bili znatno ispred Sabbatha, dok je u Americi (jebiga, to znam pouzdano, ne znam podatke za Evropu) Sabbath svjetlosnim miljama ispred tih bendova... A i jedan od razloga je i taj što nekim ljudima nedostaje godina i slušalačkog iskustva da shvate Sabbath...

Srušio si moje snove onim rečenicama.