To vam ja govorim sve vrijeme.
Inače, meni bi omiljeni album iz originalnog perioda bio Disillusion, neobično mi je drag i Shadows of War, tu su negdje.
Što se tiče faze sa M. Vescerom, "Soldier of Fortune" pjesma sadrži jednu od najljepših solaža ikad, a i ta dva albuma su solidni, ovaj drugi (On the Prowl, 1991) čine svega tri nove pjesme i ponovo snimljene stare stvari od kojih su meni nekako najupečatljivije dvije balade: "Never Again" (u originalu "Silent Sword", objavljena na singlu i kompilaciji Loud n' Rare iz 1991, napatio sam se kao isus da je nađem) i "Find a Way", (zasnovana na "To Be Demon" sa prvog albuma)... I da, "Girl" prejako zvuči u toj verziji, kakav groove u jako čudnom ritmu.
Dalje, 1992. album Loudness, Masaki Yamada vokal, u suštini solidan album, "Pray for the Dead" spomenuta od strane Lemija stvarno roka, dobra produkcija, jaka svirka, a meni su još izuzetne sa tog albuma "Racing the Wind" (standardna hevačina) i "Love Kills (and Leaves You Bleeding)" (sporija, teška numera).
Ovo dalje je veoma čudno, Heavy Metal Hippies je doom album a poslije njega je to miješanje svega i svačega gdje se na svakom albumu nalazi po par dobrih stvari ali i par neslušljivih.