Vlaja Buraz

Konstruktivno, konstruktivno. Nego, da ne ispadne da ja mislim da nema nikakve koristi od ovih krauta: http://en.wikipedia.org/wiki/Alex_Skolnick_Trio "Still Loving You" je prelijepa. A tek kako su Fozzy odradili "Big City Nights"... a ni "Blackout" nije loša u njihovom izvođenju.

Ako neko želi da se podsjeti ovog benda, poprilično "zdrav" torrent link sa sva 4 njihova albuma u odličnoj kompresiji: http://isohunt.com/download/12610785/tito+and+tarantula Na žalost, nikakvih novosti nema na zvaničnoj stranici, ali nekih zanimljivih informacija o dešavanjima nakon poslednjeg studijskog albuma se može naći na wikipedia stranici: http://en.wikipedia.org/wiki/Tito_and_Tarantula Dodatak: http://www.myspace.com/httpwwwmyspacecomtitospace Odlična adresa.

Jebao te mediafire, već sedam dana pokušavam da okačim dokument od 10 mega, ne ide nikako. Nađi neki drugi besplatni hosting pizdarija pa se javi. Sa druge strane sa Hadžijem se ništa ne dešava. Možda jedino da pomenem vijest da sam postao ponosni vlasnik original CDa Hadžijevog prvog albuma. Ne smijem spomenuti ime osobe kojoj sam za to zahvalan ali smijem reći da je ta osoba sada ponosni vlasnik original albuma David Hasselhoff - Looking for Freedom. I pored toga što sam zaradio još jedan original disk, znam da sam loše prošao u toj nagodbi, ali eto... I ja imam srce.

E, pa na to mislim, a onda zalazimo u područje subjektivnosti - ja volim kad čujem istrzavanje, ne mora to nužno biti u mjeri kao kod Smorsa, ali, volim. Dalje, zašto sam originalno pomenuo da li je to pitanje tona ili istrzavanja, ovjeri, onako usput Gilbertovog Akustičnog Samuraja... ore ga Gile neljudski, a onda je pitanje da li bi on zvučao kao Petruki da se ušteka u Petrukijevu opremu. A sad, originalno sam pomenuo da to ne čujem kod Petrukija, znači, ne diram u njega, albansku ikonu, samo primjećujem ono što ti kažeš. Usput, svaka mi čast za nepismenost na prošloj strani, opservacija a ne observacija. Povukao me engleski. To mi je najteži dio. Svaki ton je dobar kad je iz srca, ja bar tako mislim. Nemam zacrtanu ideju da nešto mora biti tako i tako. (Na stranu to što razvijam blagu fobiju od trigera i kompresora.) A sad si me navukao da slušam metal (damn you), da se podsjetim na šta to liči. Overkill - From the Underground & Below. Kad pojačam imam osjećaj kao da sam pao na glavu u koprivnjak. To je to, a toga nema kod Petrukija. E, da, kad smo već otišli u stranu (samo da ne postanemo nastrani), nađi i poslušaj od Loudness ili album Racing ili Rockshocks pa mi reci šta misliš. Meni je to najzanimljiviji zvuk benda u metalu trenutno. Zvuče kao thrash metal varijanta (originalnog) Van Halena, a sa druge strane, Van Halen je hard rock varijanta Hendrix power trija.

Fakat nisam vidio ove dve poruke. Novi Fozzy pjevač - ne, otkud ti to?

Jel to neka na šatrovačkom?

Obrezivanje za skraćenje muka? *** Elem, za prvi maj sam, po prvi put, vodio psa u šetnju. Pas je vlasništvo moje tetke, stalno boravište mu je kućica, vezan je, šta se tu može - kod tetke nema kandidata za održavanje o psu, a meni je ovo za šetnju palo na pamet prije nekih mjesec i po, ali nije bilo mogućnosti... Inače, pas je star nekih 7 mjeseci, solidna je životinja (kontam da je oko pola metra visok i ima nekih 25 kg - morao sam ga prenositi preko jedne ograde pa pretpostavljam), a mješanac je, takođe pretpostavka, labradora i još nečega, građom dosta podsjeća na labradora s tim da je skroz crn, nešto kraća dlaka, i mišićaviji je od labradora - poprilično je jak. E sad, išli smo na brdo, onako, kroz šumu i okolo (nekih 8 km smo prešli), samo se par puta srušio na zemlju sa željom da legne pa sam mu dao odmora (koji je i meni trebao). Ono što je meni najzanimljivije i šta me zanima (značenje/objašnjenje) - pas uopšte ne laje. Znači, kad smo se vraćali, prolazili smo kroz ulicu u kojoj ima dosta pasa, neki vezani, neki pušteni, lutalice... Svi redom su lajali na njega, ovi što su mogli su prilazili, ovaj ništa. Čak ni da zareži, samo prolazi pored. Šta to znači?

Deda Dersu, mislim na studio, daleko je Amerika. Ne sporim ja ništa u njegovom sviranju - posebno ne u pitanju tehnike, međutim, jednostavno, ne razaznajem kad slušam (mislim na isključivu audio opciju, bez toga da ga gledam). Nije mu zvuk kod istrzavanja naglašen kao kod, recimo, druga po oružju i uzora Smorsa. Gitara mu je premasivna i premasna, ali nema udarca i nema širine. Catch my drift? Sa druge strane, kod Gilberta čujem i ono što ne bi trebalo. Fakat nevjerovatno. Inače, ne kontam šta je fora sa ovim albumima, zašto je miks ovako loš, moram po netu potražiti APE/Flac, da vidim šta je reći. Superheroes i Tech. Difficulties imam u 320 kbps kompresiji, a ovaj treći u 192, i tih 192 hoću da zamijenim za 320. Ako je neko slušao i ima ideja zašto ovi albumi zvuče ovako kako zvuče, neka da neko objašnjenje. Takođe, ako neko ima original audio diskove, neka se javi da se dogovorimo nešto.

Ružna vijest: RACER X Bassist Diagnosed With Rare Blood Disease - May 3, 2007 http://www.roadrunnerrecords.com/blabbermo...ewsitemID=71735 Doduše, Racer X je zaleđen već pet godina, s obzirom na njegovu aktivnost u The Mars Volta i povratak Halforda u JP, ali eto. Sve najbolje, u svakom slučaju. *** Usput, slušao sam ovih dana nove albume... Superheroes, Technical Difficulties pa onda Getting Heavier. Superheroes je stvarno odličan album, ubacio sam ga u GTA: San Andreas kao User Tracks, nema bolje stvari za izgubiti kontrolu nad volanom od instrumentala "King of the Monsters". Još su izuzetne naslovna stvar i "Mad at the World", a jedina bez koje bih mogao jeste "That Hormone Thing". Technical Difficulties je isto jako dobar, i sad, iako nijedan od ova tri albuma nije onaj heavy/power metal kakav su originalno svirali, Getting Heavier stvarno ne zaslužuje da nosi oznaku Racer X, ne zato što je loš, nego zato što to nije - to. I da, slušam ja Superheroes i kontam, jeste Gilbertova farba ružna (da se tako izrazim, kratko ali precizno, bez dodatnih epiteta), ali, se svaki ton prepoznaje kako je odsviran, za razliku od, recimo Vaia ili Petrukija. Skontao sam da uglavnom ništa ne kontam kad slušam Petrukija, šta i kako on svira, zvuči mi kao vodenica. Doduše, kontam da on jeste nešto brži od Gilberta, međutim, kod Gilberta i pri najtežoj borbi tačno čujem šta je istrzavanje, šta je hammer on i sl. Ima nešto u tome. Da li je to do tona ili do Gilbertovog istrzavanja, ne znam. Mislim da ima i jednog i drugog. Observacija.

Stavio sam ovo čudo sa mačem da se skida, pa se nadam najboljem. Usput, novi Orange Goblin, JAKO (Health: 39 Seeders/13 Downloaders) zdrav torrent, LINK. I, još jedna zanimljivost, Alabama Thunderpussy obrada Whitesnake hitoida "Still of the Night" (mislim, š#$$&%#"???), dostupna za slušanje na zvaničnoj ATP MS stranici (joj što volim skraćenice): http://www.myspace.com/atpva

Tako nekako, a sad ću i da ih izbrojim (krenimo redom i logički): 1978 - Rose Tattoo 1981 - Assault & Battery 1982 - Scarred for Life *Nakon ovog albuma je manje-više došlo do raspada benda, Angry nastavlja bez originalnih članova 1984 - Southern Stars 1986 - Beats from a Single Drum *Kasnije re-izdat kao A.A. solo album; ne posjedujem i nisam slušao ... 2000 - 25 to Life (LIVE) 2002 - Pain 2007 - Blood Brothers Znači, cirka oko 8 komada, da li ovaj iz 1986. računati kao RT album, a sad, evropska reizdanja prvog albuma su se prvi put pojavila neke 1990. i uključivala su od 4 pa do 10 bonus stvari, a da ne pominjem razne kompilacijske varijante za razne izdavače u raznim dijelovima svijeta... Razno, razno, razno.

Bila je refa pa novo dijeljenje.

Jedva sam se spriječio da kažem nešto. Ali dobro. Nađoh zanimljivu sličicu: Fakat ne znam koji je crnje ispao od njih dvojice.

Nemoj, bolan.

Skinuh "Constant Motion" sa DT MySpace stranice... Mislim, oni bi trebali napisati album za Metaliku. Eventualno ga i odsvirati. Mogao bi ga kleti kanađanin i otpjevati. Jedino da ga Lars odlupa.

http://eventful.com/demand/D0-001-000200701-5

Taj rad, brate. :)

Meni je simpatičan album. Ništa briljantno, ništa novo niti originalno, ali bar nema nekih jadnih melodičnih momenata kao na prošlih par albuma.

Jel neko skinuo ovaj, da prijavi koliko pjesama ima, kompresija i to. Ja sam ga stavio da se skida, ali ima još par sati posla, pa...

Elem, tema za nastavak teme: http://www.classicrockrevisited.com/Interv...rpsBlackout.htm Intervju sa bivšim Škorp dobošarom Hermanom Rarebellom gdje on kaže... svašta nešto... Kako su pukli totalno nakon što ih je on ostavio. Pro et Contra?

Najjača je "Master Exploder".

E, neko ti je promijenio ime na forumu u "Scorpions". Meni ne smeta.

Kolika je hala u pitanju?

Novi album matorih australijskih drumskih ratnika Rose Tattoo, Blood Brothers, je izašao 19.02.2007. U trajanju od 40-ak minuta (11 pjesama), album zvuči isto kao što bi zvučao da je izašao 1983. Nevjerovatno. Fenomenalan mesnati zvuk gitara i odgovarajući prodoran glas malog ćelavog Ljutog Andersona koji presjeca taj zvuk. Novi slajd gitarista se zove Dai Pritchard i čovjek radi posao, a Mick Cocks je na drugoj gitari, njegov zvuk mi je nedostajao na prošlom studijskom izdanju. Ritam sekcija je još uvijek u sastavu Steve King na basu i Paul DeMarco bubanj. Produkcija je opuštena, krajnje nenametljiva i nadasve realna (što je danas rijetkost), Mark Opitz je potpisan, a snimano je u Australiji. Album par nijansi prirodnije zvuči nego prošlo studijsko izdanje koje je snimljeno u Njemačkoj sa krautima za tonskim kontrolama. Što se pjesama tiče, onako, 3/5, kad se sve sabere i oduzme. Samo je jedna stvar prava himna u rangu "Scared for Life", numera #4 imena "1854". Pored toga jako su zanimljive mračna "Creeper" kao i brza "Slipping Away" sa odličnim rifom, ali daleko od toga da su ostale pjesme loše (sem možda "City Blues"). Da napomenem, "Nothing to Lose" (rif) podjeća na jednu Satrijanijevu stvar, neću reći koju. Ali je simpatično. Samo nek' prže. http://www.rosetattoo.com.au/