Prekjuče još šašavija situacija. Rekoh aj da se provozam busom, nisam sigurno jedno šest meseci, ima klimu, a vlaga nešto poveća u vazduhu.
Ista kučka me dopratila do autobuskog stajališta, gde je bus bio parkiran. Šofer bio vani, tu nešto na kratko proćaskasmo. Posle jedno 2-3 minuta ušao on, ušao i ja na srednja vrata.
Pali on mašinu, okrenu se i poče da se smeje. Okrenuh se i ja, kad ono, žuta kučka stoji iza mene, nasred autobusa, sva zbunjena. Ustadoh, izađoh iz vozila, pomilovah je nakratko i zafrljačih zgužvanu novinu. Ona kao nešto lagano potrčala, ja šmugnuh na srednja, kuja odmah za mnom na ista vrata. Ponovo ustadoh, napustih vozilo gradskog prevoza na brzaka, nađo tu neko kamenče i zabacih to isto kamenče prilično daleko. Naravno, jurnula je, a ja brzo, ovog puta na prednja vrata. I tako, krenusmo nekako...
Posle, kad sam se vratio, susreo sam je ispred ulaznih vrata kako leži i drema. Samo je digla prednju desnu šapu, uhvatio sam je za šapu i milovao, žmurila je i dalje.
Milovao sam je jedno 5 minuta, ustao i ušao. Ustala je i ona, čuo sam na stepeništu kako glavom udara u vrata. Sa terase joj bacih koščicu... Kasnije, uveče, čuo sam je kako besomučno laje. Sišao sam, tu je bio još jedan kucov i tek onda je nastao cirkus...