Nadam se da će pičkousto psihopatsko govedo uskoro da crkne. Da li od nekog tamo snajpera ili prirodnim putem, nebitno je. Da crkne, pa da mu se slatko ispišam po grobu. Najmanje što se može učiniti jeste da mu se zapiški veličanstveni mauzolej.
Mogućnost ukrašavanja sraćkom vrlo verovatno otpada, jer imam tvrdu stolicu, jednom u 3 dana, a ponekad i jače. S druge strane, tuširanje uvek može. Ionako zbog toga često noću odlazim u WC. Usput, iskreno da vam kažem, oduvek sam se divio kučićima. Kako oni samo graciozno obeležavaju teritoriju... Ta gordost, ta ponos, bezbrižnost kada dignu nogicu je nešto što inspiriše i ostavlja bez daha. Eto, to je čika zacrtao. I to će odraditi kad-tad. Av! Av!