Još iz Loknerovog pera, sramota.
Svirka je bila sjajna, dobar zvuk, publika uglavnom pristojna osim, recimo, lika iz mene koji je em pričao em odlučio da je pravi trenutak da se naždere belog luka pred odlazak među raju.
Nove stvari zvuče iznenađujuće moćno i bez orkestra. Uostalom, sve je bilo izvedeno savršeno, osim što je Tamaki epski ispadala na basu u prvih minut-dva.