Mislim da je ovo ono što mi smeta. Ovaj album je tipični MDB iz dvadesetog veka, napisan, sklopljen, ima toka, ali me ne radi. Sve čuto toliko puta da znam napamet i na kraju mi zvuče kao neki bend koji njih kopira. U jednom trenutku sam začuo melodiju koja kao da je sišla sa prva dva Mourning Beloveth albuma koji su, je li, započeli sa solidnim uticajem Engleza u melodijama i razvili to u svom fazonu.
Na neki način jeste bolji od prethodnog albuma, sasvim sigurno i od onog pre njega, ali opet... Daću mu još vremena, ali se to nije pokazalao učinkovitim ni sa pomenutim albumima, tako da sumnjam da će ovde išta biti drugačije.
Najbolji deo albuma je definitivno ona gitarska melodija u "The Poorest Waltz".