Materijal je sjajan, rifovi, melodije, zvuk instrumenata, produkcija. Ali aranžmani bole na nekim mestima.
XIV: Ne znam da li su čisti vokali mogli da budu drugačije odrađeni ili bi bolje legao scream. Ovako imam utisak da odstupaju. Prelazak na rif oko šestog minuta je trebalo da bude nadomešten makar malim prelaznim delom, tempo nema veze sa vezom, mada pretpostavjam da je zamišljeno kao obrt u atmosferi.
XV: Ponovo, prelazak sa jedne na drugu deonicu, s' neba, pa u rebra, na trećem minutu. Makar da je ostavljeno da potpuno utihne prethodni deo. Ispade sakato.
XVI: Promena na 05:36 je primer kako to treba da se izvede. Fade out na kraju, potpuno nepotrebno i prenaglo. Ipak, najkompletnija kompozicija, uz sledeću.
XVII: Božanstveno sranje od samog početka. Fade out na kraju je potpuno prihvatljiv, jer je urađen sa merom.
XVIII: Imam utisak da je ovo zamišljeno kao "Epitome VI", koja je na divno meditativan način zatvorila prvi deo trilogije. Ne dostiže u potpunosti taj efekat. Ponovo fade out, urađen đene-đene, pa poslednja deonica albuma.
Aranžmanski nedostaci, na to sve svode sve moje zamerke. Kao da se Vindsval nije dovoljno potrudio da samo malo bolje uklopi fantastičnu muziku koju je napisao.