Ista priča kao sa novom Gojirom - naterao sam se da odslušam do kraja. S' tim što, ipak, ima nekih trenutaka koji bi mogli ponovo da se čuju. Uopšteno, album je razvodnjen i baš baš recikliran, što možda ne bi bio toliki problem da sve to nije jednostavno emocionalno hladno i dosadno. Renkse ne izlazi iz jedne oktave, ki mrtav, baš monotono sranje. Na nekoliko delova su mogli da nastave sa idejom i zalaufaju se pravo u taj prog koji misle da postižu, ali ništa od toga.
Na kraju, pošto su tu dežurni da kažu da bend sme da svira ono što je izmislio - nije problem što su sve ovo već odsvirali, nego što su to tada obavili daleko bolje.