Ovogodišnji Witch Mountain je sporiji, ali i kohezivniji od prošlogodišnjeg, svakako preporuka. Onaj jug u glasu pevačice ide kao melem na ranu.
Blagojeva preporuka za Monnos stoji, ovo je dosta bolje od EPja koji sam slušao pre godinu-dve, lepo teče, a ima težine na pretek. Sredili su se, a mislim da će tek da osmisle nešto.
Black Moth ide posle Witch Mountain samo tako, i zanimljivo je što nisu baš metal, već su tu negde na granici sa rockom, sa sve ritmovima i rifovima koji voze.