I Išan svira ono što hoće. Očigledno hoće mnogo više od stagniranja. "Svira ono što voli" je najčešće eufemizam za "ne ume ništa drugo". Ne volim kada se muzičari zaglave i ne mrdaju sa mesta. Naravno, tako ne može da se priča za svaki žanr, ali ljudi su govorili da je BM mrtav, pa su Deathspell Omega progurali disonancu i nov stil na velika vrata. Samot je sada snimio dva solo (realno) albuma, od kojih su oba potpuni prosek i koji malo čime muzički i suštinski zaista odstupaju od prethodnog death metal benda. Razmisli, da li bi više voleo da sviraš u bendu koji radi istu stvar dvadeset godina, ili bi se razvijao i, na kraju, samom sebi pokazao šta sve možeš (ako možeš, jer nemaju svi potencijal za stvaralaštvo te vrste)? Najbolje bi bilo kada bi svi svirali ono što vole i da to valja, ali takva situacija je nemoguća.
Čovek ima, donekle, poentu u priči o tome kako su prešli sa jednog zvuka na drugi. Ali, način na koji on to iznosi je ogavan. Ne bi me čudilo da se on nikada nije pomirio sa time što nije pokupio slavu kao njegovi vršnjaci sa tadašnje scene i da je sva njegova priča o tome kako ne želi ovo i ono i da svira i proda albume samo mehanizam odbrane kojim sebe čuva od osećanja neuspeha.