Gojira počela ranije, propustih prvu pesmu. Pičke ih stišale, a najusviraniji su sinoć bili, posred guzice da me jebete ako se čulo išta osim bubnja i jedne gitare. I prekratko, u pičku materinu, ali ok, razmrdao sam vrat, računam da moramo da ih uhvatimo negde i odgledamo kao ljudi.
Machine Head su dobro svirali, solaže su se slabije čule, malo nešto muljavo u gitarama. Nisu svirali "Davidian", pičketine.
Metallica legende, kraljevi, asevi i sve to, pojačali ih imbecilno, Larsova pedala jača od svega, pomerilo me sa mesta. Koliko znamo te pesme i volimo ih je, srećom, dovoljno da uživamo kada Lars izmišlja prelaze da prikrije greške, a Hamet prelazi solažama u pogrešan deo pesme i greši šta kada ide (upad na "Nothing Else Matters", ču li neko?). Hetfild je, fala kurcu, frontmen i po, a Truhiljo životinja i lik i po, meni su oni sinoć bili zvezde benda. Laseri na "One" veze sa životom nisu imali, nikako mi se ne uklapaju u pesmu. Ali čuo sam "One".
Pozdrav svima sa okupa, pre i posle.