Osmica.
Teži je i direktniji do prethodnog, atmosfera pritiska, ali su se zarobili u potpuno ujednačene aranžmane i pesme sličnog trajanja. Za ovakav osećaj na albumu bi mnogo bolje išli prošireni aranžmani, a ne strofa/refren/prelaz/refren. Poslednja pesma je na potpuno pogrešnom mestu, baš mi je nelogičan kraj albuma - još je gore što mi se čini da album blago slabi u poslednje tri pesme, pa nije neko zadovoljstvo slušati pri kraju. To, uz malo sjeban zvuk doboša, je sve što imam da zamerim albumu.
Produkcija je napucana i zategnuta, ističe sve kako treba kod njih (osim basa, naravno, uobičajena boljka). Gregor je ubacio simpatične efekte u nekim melodijama i solažama, taman da učini stvari malo zanimljivijim. Nema hitova na prvo slušanje, što se meni dopada, ne mora uvek da puca od hitova, ali svakako ne nedostaje pevljivih refrena.
Zanatski je, ali kvalitetan.