Upoznao sam mnogo hrišćana i nijednog nisam pitao o njegovoj veri, osim ako razgovor nekim slučajem nije naneo na tu temu. Sa druge strane, hrišćani su mene mnogo puta pitali "kako? zašto? nije mi jasno? kako možeš?" Nisam pokušao da poljuljam nečiju veru, niti govorio da je moj način, da se tako izrazim, bolji. A šta vernici rade? Suprotno. Hrišćani i vernici uopšte bi mnogo bolje izgledali u tuđim očima kada ne bi nametali svoju stvar u svakoj zgodnoj prilici. Hrišćanstvo, beše, propoveda, toleranciju? Eto prilike, iskupite se posle hiljadu i po godina i prestanite da dosađujete preispitivanjem drugih, jer vas definitivno niko ne preispituje. A posle svega, trebalo bi da ste prvi na listi.
Moje iskustvo je da 99% ljudi koji sebe naziva hrišćanima nikada nije otvorilo bibliju.
Drugarica u srednjoj koja je mene pitala kako mogu "da ne verujem u ništa" nije znala šta je to Nazarećanin, ali je umela da se ponosi svojim hrišćanstvom.
Danas prosečan ateista zna više o religiji, bilo kojoj, nego prosečan vernik.
Ili, kako to ova scena lepo predstavlja:
http://www.youtube.com/watch?v=vSuuvi3lrUI