Kombinacija 666 International i Written In Waters, sa Vicotnikom koji podražava Skolov stil sviranja basa (realno gledano, jeste mu oduvek bio najveća inspiracija za bas, ali sada ga je baš identično odsvirao) i istovetnim akordima u svakom tihom delu (previše zvuče slično, a ima ih na mnogo mesta) - poluuspešno upakovano u strukturu pesme koju furaju DsO.
Ni Aldrahn nije zasijao koliko se to potencira: ima delova na kojima je ravan, a ima i onih kreštećih ludih fazona (s tim što je jedan karakterističan ponovio skoro istovetno na dve pesme za redom, veliki minus). Ima i trenutaka na kojima zvuči baš intenzivno, npr. kada gradi i gradi atmosferu uz rif koji sumanuto gruva, to mi je fantastično.
Više sam oduševljen delovima i detaljima, nego albumom kao celinom, što ne znači da mu se neću vraćati. Jedino što će biti na četvrtom mestu kada mi se bude javila glad za bendom.
EDIT
Plusić za Groba i informaciju, mada mi tu nešto smrducka. Sada ispade da ni Zweizz nije bio previše bitan za album.