Mnogo si postao bukvalan u poslednje vreme. To je primer približnog pokazatelja objektivnog kvaliteta. Dakle, izbirljivi smo, pa se oduševimo albumom, a onda se oduševimo kada se još neko izbirljiv oduševi. Naglašavam reč "približni", jer sam siguran da bi je neko preskočio u odgovoru.
Nema tu šta da se pomirimo, stanje je takvo i kraj. Ono čime se neću baviti je slušanje svakakvih izdanja, kao da više ne postoje albumi od kojih nam je pao mrak na oči i kao da ih nema pregršt. Priča o tome da neće biti ničeg novog je izlizana, provlači se vekovima unazad i svaki put postoji kritično telo koje je iznenađeno sledećim korakom, i to ne samo jednostavnim unapređenjem već postojećeg.
Tu je, za mene, lepota sadašnjeg stanja. Uvek možemo da uživamo u muzici koju odavno smatramo (koja se odavno smatra) vanvremenskom (ti si naveo svoje primere, tu subjektivno nikada ne bih spomenuo The Oath, jer nije moj senzibilitet, ali da sporim kvalitet ili uticaj - nikada neće moći da dođe u obzir i to je jedan primer gorepomenutog približnog pokazatelja objektivnog kvaliteta). Sa vremena na vreme se provuče nešto što ide dalje od jednostavnog hajpa ili uzdizanja u nebesa od strane kultadžija i možemo da se usaglasimo oko toga koliko izdanje jebe. Meni je to sasvim prihvatljivo. A u međuvremenu (naći ću joj zamenu), ako drugi funkcionišu drugačije od mene, neću ih smarati oko njihovih izbora. Mirna Bačka, tj. Srem.