Imali su varijacije na temu, ali nikada otklon od stila. Da li je to dobro ili loše zavisi samo od ukusa, mada, što kaže Okrob, ne možeš da dobiješ devetku kada tako furaš. Na kraju, ako se nekome sviđa osnovni stil, može da bira šta će da sluša prema naginjaju pojedinačnih izdanja, zgodna stvar.
Uzgred, ova Arditi stvar na novom je nepotrebna, pogotovo kao bonus - jednostavno nema veze ni sa čime. Biće da je ostala kao višak, odbačena od nečega ranije, pa su je, eto, nalepili na kraj.
Nije toliko zlo u pitanju (koristiš religijski pojam, no-no ), nego iskrenost izraza. I meni to nedostaje, zato sam se okrenuo istraživanju više žanrova, ima starih stvari koje nikada nisam slušao, a valjaju kao 'leb. Ko zna da kaže kada je poslednji put izašao BM album koji nas je raspametio sve odreda, nešto što je suštinom izrazilo individualizam koji je krasio, npr. Emperor? OAC, možda? Juče sam slušao 666 International, to je definitivno ta demencija, raspojasanost ideja, atmosfera, umobolnost u svim aspektima i energija koja je iznela ono što su zamislili. Uvek poželim da ga obrnem još jednom.