Odavno ti ovde lupih plus, ali ne napisah ništa. Nakon dobrog broja diskusija sa posvećenim hrišćanima (dakle, samostalno izučavanje Biblije, razmatranje pitanja koja se motaju tamo, mestu tih stvari u današnjem društvu), došao sam do istog zaključka. A odgovor druge strane, kada čuje moje principe i vrednosti je da bih (pošto se oni, radi poštovanja razgovora, prebace u hipotetičko postojanje boga) i ja bio spašen/primljen u Raj, jer "bog oprašta neznanje, ako nije poteklo iz loše namere" ili tako neka besmislica. Drugim rečima, negirao sam postojanje božanstva celog života, ali sam bio dobar čovek, tako da mi ne gine isto spasenje kao nekome ko se klanjao tom istom božanstvu, kao što sveta knjiga propoveda. Oproštena blasfemija zbog dobrote.