Realno, mogu da zamerim neke sitnice, ali su toliko nebitne, toliko me boli kurac posle onog iskustva, sve pada u vodu. Onakav bend, onakav zvuk, atmosfera. Klima isključena, a majica više nije ni mogla da bude mokra od vrućine, osušila se na meni. Nema izbora osim prepuštanja.
Prvo je Dejv pokidao prvu žicu na pretposlednjoj pesmi, pa baratao bukom tokom završnice. Onda je Keliju pukla žica u poslednjem minutu svirke, pa ju je smotao na stranu i pokidao još jednu, a onda Stiv svih šest kida rukom, u jednom potezu. Neviđen intenzitet tokom celog nastupa, ne sumnjam da još uvek osećaju svaku notu i reč. I nestaju sa bine u roku od 15 sekundi nakon kraja pesme, kroz mrak. Nula verbalne interakcije sa publikom, muzika je sve rekla.
Može opet, bilo kada.