Kako ga savršeno zabole.
Vrtim ovih dana Rival Dealer, oduševljen sam promenom zvuka, pa još ovakvom. Trenutno mi je to omiljeni njegov EP, bez sumnje. Za razliku od svih prethodnih koji su se uglavnom zasnivali na atmosferi praznine, grada, udaljenosti između stvari, ovaj zvuči kao da je tu, veoma je neposredan i odmah kaže šta hoće. Semplovi su isto za pohvalu, sve ima svoj koncept, postoji njegovo objašnjenje na Wiki... baš dobra i zaokružena celina.
Ono što mi je zanimljivo, nevezano za samu muziku, je sempl govora Lane (nekada Larija) Vačovski, jer mi je u prvi mah zazvučala kao Hofmanova izvedba Kapotija, a znao sam da monolog za stolom nema te reči, iako ima tačno te elemente. Trip.