Prevodi još dve pesme... Pokušala sam da približim našem jeziku što je više moguće, a da se ne izgubi smisao.
Pijnschrift- Rukopis bola
Nemir je u mojoj glavi,
bol mi izjeda duh.
Teška tuga iznutra se skriva,
niko ne zna, niko ne vidi.
Zato pišem i zborim,
puštam je izvan sebe,
još jedna rečenica, još jedna reč,
niko ne čita, niko ne čuje.
Skupina reči,
osećanja olovkom iskazana,
oseti koji moj spokoj more,
sve dok bol ne uočim.
I moja krv teče poput mastila,
bol sam piše.
Slovo ovde, zapeta tamo...
Jednom će ovo biti završeno.
De zin (die ik verloor)- Smisao koji gubim
Ovo je smisao koji gubim,
ovde još uvek živim,
samo zbog sebe i ničeg više.
Sitnice mi još uvek zadovoljavajuće zvuče,
bez ljubavi ništa nije bolje,
uglavnom mi nešto nedostaje.
Nešto što mi pruža toplinu,
nešto što sam doživeo,
što živi u meni, jača moju volju.
Ali, život je gotov.
Svi su moji rođaci preminuli.
Moje srce postepeno postaje
nešto hladnije, mirnije...
Stoga uz svaku sedu kosu,
uz mir koji sam iskusio,
ja plovim svojim putem.
I ako sada sklopim oči,
moj duh leti u prazninu,
izvan sna, daleko odavde,
ka godinama prošlim,
koje opet prizivam,
nešto više, nešto poznato...
Svaki osmeh i svaka suza,
svaka načinjena greška,
postepeno uči moje srce,
ko sam bio, ko ja jesam...