ako me neki album smori na prvo slusanje a osecam da je dobar, koncentrisem se na neke momente koji su mi najvise privukli paznju i onda kad i ako mi 2-3 pesme bas dobro legnu, uglavnom nekako legne i ostatak albuma.
ako se nista ne desi onda uglavnom zakljucim da album ima tu smaracku crtu i batalim.
kad se covek drogira nekim zvukom, npr siroviji blek metal ili neko mnogo tesko gitarisanje, onda se mozak nasteluje na to i sve sto odudara od takvog vajba i nema te zvucne osobine udje na jedno uvo i na drugo izadje, jednostavno, ono sto mozak ocekuje kad pritisnes play nije ono sto dobija i ne desi se nista da bi se na kraju proizvela smorenost.
tako da bas zato nastojim da slusam sto razlicitiju muziku i da cak u dugim intervalima uopste ne pustam neke omiljene bendove da bih mogao da apsorbujem novu muziku i pronadjem neki kvalitet u kom god obliku bio.
da zavrsim s ovom pricom za malu decu - daj albumu jos jednu sansu, kad budes u nekom drugom "muzickom raspolozenju" vrlo moguce da te uopste nece smoriti