nisam ironican, cini mi se da smo saglasni. detetu je zao sto je ostalo bez roditelja a majci je zao sto bi ostalo bez sina.
kad su ljudi ozalosceni? onda kad im umre neko blizak ili neko s kim osecaju bliskost. prema logici da nam je zao coveka sto je mrtav, trebalo bi nam biti zao svakog ko umre, sto nije slucaj. kad umre neko nepoznat (kad se desi neka velika tragedija npr), to moze da pobudi jedno osecanje straha ili zgrazavanja, a ljudi to maskiraju u saosecanje sa umrlim jer tako su uslovljeni kulturno (nije tako u svim kulturama).
sad pitanje je da li je onda sebicno osecati bol zbog gubitka? ja mislim da nije.