da pustis dok kuvas rucak? pa to je prakticno najveca cast kod mene, cak iznad respektabilnog "da pustis dok peres sudje". mada malo se razlikuju kriterijumi. jedino istinski slavni bendovi imaju pristup jos visim kategorijama, koje ne bih sad da pominjem
uglavnom super je album
instrumentalne deonice insomniuma su meni za melodeath ono sto su ac/dc rifovi za hard rok, znaci nesto derivativno, rudimentarno i robusno. samo treba prici sa takvim majndsetom da kazes sebi: da naravno da znam kako ova pesma ide do kraja ali to tako treba. taj osecaj je ionako meni neka srz metala. da, lepo sviraju. to je to. lepi metal. lepo metalosviranje.
naravno, sve sto nadilazi to je samo bonus, a ima i toga na ovom albumu, pocevsi od koncepta, preko izrazenije atmosfere, nestandardno finih i emocionalnih solaza, malo raznovrsnijih vokala za zanr nego sto je uobicajeno i jos ponesto.
p.s. komentar da su pesme zasebne celine a ne da je sve jedna kompozicija je stvarno cudan; takvi su skoro svi konceptni albumi u metalu i to je mal'ne da kazes "tako treba"