Ja ipak mislim da je Georg Trakl bolji od svih
Samotnog zvona zvuci jos krstare -
u crnoj sobi ljubavnik se budi,
prislanja obraz zvezdama i studi.
Na reci vidis jedra, palamare.
Sjakte se suknje, zveckaju gitare.
Kaludjer, trudna zena, tiska ljudi.
Pod zlatnim sjajem krzlja kesten hudi;
crno i tuzno strce crkve stare.
Kroz blede maske duh zla gleda sada.
Grozno i tmurno suton na trg pada;
pred vece ade od saputanja trepere.
Citaju mutne znake pticijeg leta
gubavci koji trule. Parkom seta
sestra sa bratom, gledaju se cepte.