Morpheus

Izvini,ali meni ovo djeluje kao da govoris kao neki navodno sveznajuci covjek koji sa neslucenih visina posmatra sav ovaj siroti svijet u nizini,i jedino sto radi jest:smjeska se na jadne ljude,jer on je iznad svega toga,on je prozreo ovaj svijet,i jasno vidi: ljudi su u zabludi, izmanipulisani pocev od religije,preko medija do raznih politicara;glupi su,zavedeni,citaju djela intelektualaca"koja ne znace ama bas nista"(iako o njima on sam pojma nema),a za sve to krivi modernu civilizaciju,pritom previdja njene koristi i zasluge. I to nije sve,dolazi do sledeceg zakljucka:jedini spas covjecansta i planete lezi u katastrofi globalnih razmjera! Pa nije valja bas dotle doslo... Naravno,necu reci da nema raznih manipulacija,itekako ima posredstvom medija,religije,sistema itd.ali protiv toga se valja boriti ili mozda da svi bjezimo u tundre i sume,da gledamo polarnu svjetlost i prepustimo se kontemplaciji?Ili da mozda svi polozimo nade u katastrofu globalnih razmjera,to ce sigurno spasiti covjecanstvo i planetu.Sigurno... Novaliis,ja ipak mislim da se ti zajebavas. pozdrav

saglasavam se,tim prije sto ja ne vjerujem u boga

Ne dijelim ti lekcije,i nemam namjeru ispisivati pedagoske tirade;naprosto me zanima posto sam primjetio da vise puta spominjes to isto:te moderna civilizacija ono,te ovo...ali kada ti neko suprostavi drukcije argumente ti odmah zavristis:postedi me!Ali ako ne zelis raspravljati, u redu! Ali mozda pomislis da ima neko ko ne prezire mod.civilizaciju vec cuva njene vazne tekovine,i pokusava pozivjeti zivot normalo sa svojim prijateljima i porodicom,jer ga je upravo ta i takva civilizacija stvorila takvim kakav jeste;i misli da se vrijedi boriti ne iskoriscavajuci drugog. Uostalom, meni je savrseno poznat taj pogled na svijet:to preziranje moderne civilizavije,kulture,odricanje njenih bitnih tekovina,taj sistem vrijednosti koji je ocito i danas ukorijeljen u svijesti nekih ljudi ,a to zapravo nije nista drugo,do ono sto je jedan srpski intelektualac nazvao"Trijumfom filozofije palanke". Najzad,postujem tvoj stav pa mozda jednog dana odes u divljinu tundri i uzivas u polarnoj svjetlosti,a za to vrijeme ja cu boraviti u gradu,jer jebi ga: ja volim sivilo,beton i asfalt.To su moji pejzazi.

A ti odrices sve tekovine moderne civilizacije? Po tebi bi,mozda,najbolje bilo da se svi vratimo na onaj stupanj razvoja i proizvodnih snaga kakav je postojao u prvobitnoj zajednici;jer mozda je ipak najbolje bilo ono vrijeme kad su se nasi daleki preci kretali kao horde,ili kad su zivjeli u plemenima,kad su bili sakupljaci plodova i biljnog korijena;pa fino da se bavimo stocarstvom i zemljoradnjom,lovom,ribolovom,grancarstvom i da na taj nacin,ponovo uspostavimo pokidane veze sa prirodom,jer nas je ova moderna civilizacija unistila,stvarno nas je sjebala. Eto,mozemo mozda zadrzati samo to azbucno pismo i nista nam drugo ne treba. Tada cemo moci da se siti nagledamo prirode i da prosto uzivamo:gledacemo kako prirodna selekcija svuda oko nas nemilosrdno pustosi,zivote koji se hrane drugim zivotima i svi biti primitivni i zadovoljni...Je l' to ta ljepota prirode? Jer ipak je primitivan covjek bolji od savremenog covjeka.To je taj kulturoloski model koji,po tebi,treba da slijedimo?

Vislava Šimborska (1923-2012) LAVIRINT a sada nekoliko koraka od zida do zida, tim stepenicama nagore, ili onim nadole, zatim malo ulevo, ako ne udesno, od zida u dubini zida do sedmog praga, svejedno otkud, svejedno kud, sve do raskrsnice, gde se sreću, da bi se razišli tvoje nade, greške, porazi, pokušaji, namere i nove nade. Put za putem, ali bez povratka. Dostupno samo ono, što imaš pred sobom, a tamo, za utehu, okuka za okukom, čuđenje za čuđenjem, pogled za pogledom. Možeš da biraš gde ćeš biti ili ne biti, preskočiti, skrenuti samo ne propustiti.. Dakle ovde ili onde, valjda tamo, intuitivno, s predosećanjem, na osnovu razuma, prečicom, nasumice, zapetljanim skraćenim putevima. Kroz neke od niza nizova, hodnika, kapija, brzo, jer u vremenu imaš malo vremena, s mesta na mesto, u mnoga još otvorena, mračna i dvoznačna, ali i široka, ushićena, gde je radost, iako neradost tako reći u blizini, negde druge, tu i tamo, ovde-onde ili sreća u nesreći, poput zagrade u zagradi i mirenja sa svim tim, i iznenada ambis, ali i mostić, mostić, ali klimav, klimav, ali jedini, jer drugog nema. Tu negde mora postojati izlaz, više je nego sigurno. Ali ti ga ne tražiš, već on traži tebe, on je od početka u poteri za tobom, a ovaj lavirint nije ništa drugo već samo, samo tvoje, dok se može, tvoje, dok je tvoje, bekstvo, bekstvo – TAJNI RAZGOVORI S MRTVIMA U kojim prilikama sanjaju se mrtvi? Misliš li često na njih pre nego što zaspiš? Ko javlja ti se prvi? Da l uvek jedan isti? Ime? Prezime? Groblje? Datum smrti? Na šta se pozivaju? Na staro poznanstvo? Srodstvo? Otadžbinu? Kažu li otkud idu? I ko za njima stoji? I ko ih još sem tebe istog časa sanja? A lica - jesu l nalik na fotografije? Ostareše li tokom godina? Sveža? Ispijena? Ubijeni, jesu li preboleli rane? Sećaju li se sad još ko ih je ubio? Šta drže u rukama - opiši predmete. Gnjili? Ugljenisani? Zarđali? Truli? Šta im je u očima - pretnja? molba? Kakva? Da l samo o vremenu zborite međ sobom? Ptičicama? Cvetićima? Leptirićima? SRETNA LJUBAV Sretna ljubav. Zar je to normalno, zar je to ozbiljno, zar je to korisno - što svijet ima od dvoje ljudi koji svijeta ne vide? Izdignuti do sebe bez ikakve zasluge, dvoje slučajnih na milijun, ali uvjereni da je tako moralo biti - kao nagrada za što? Ni za što. Svjetlost pada niotkud - Zašto baš na te, a ne na neke druge? Ne vrijeđa li to pravednost? Vrijeđa. Ne remeti li to brižno naredana načela, ne ruši li to s visine moral? Remeti i ruši. Pogledajte samo te sretnike: kad bi se bar malo prikrivali, hinili utučenost i tako krijepili prijatelje! Poslušajte samo kako se smiju - uvredljivo. Kakvim jezikom govore - tobože razumljivim. A te njihove ceremonije, ta cifranja, pa s koliko se samo pažnje međusobno ophode - tačno kao da su se urotili protiv čovječanstva! Teško je i zamisliti do čega bi došlo kad bi njihov primjer drugi mogli slijediti. Na što bi se mogle osloniti religije, poezije, na što bi se mislilo, što bi se zapostavilo, ko bi htio ostati u igri. Sretna ljubav. Kome to treba? Takt i razum nalažu da se o njoj šuti kao o skandalu iz viših sfera Života. Divna se djeca rađaju bez njezine pomoći. Nikad joj ne bi uspjelo napučiti Zemlju, uostalom rijetko se i događa. Neka ljudi što ne znaju za sretnu ljubav mirno tvrde da nigdje nema sretne ljubavi. S tim će uvjerenjem lakše i živjeti, i umirati. ZAHVALNOST Mnogo zahvaljujem onima koje ne volim. Olakšanje s kojim se mirim što su bliži nekom drugom. Radost što ja nisam vuk njihovih ovčica. Mir mi s njima i sloboda mi s njima, a to ljubav ne može dati, niti oduzeti. Ne čekam na njih od prozora do vrata. Strpljiva gotovo kao sunčev časovnik, razumem ono što ljubav ne razume, praštam ono što ljubav nikad oprostila ne bi. Od susreta do pisma protiče ne večnost, već prosto nekoliko dana ili nedelja. Putovanja s njima uvek su uspešna, koncerti slušani, hramovi posećeni, predeli izraziti. A kad nas deli sedam gora i reka, to su gore i reke dobro poznate s mape. Njihova je zasluga ako živim u trima dimenzijama, u prostoru neliričnom i neretoričkom, sa horizontom pravim, jer je pokretljiv. Sami ne znaju koliko nose u praznim rukama. "Ništa im nisam kriva" - rekla bi ljubav na tu otvorenu temu. * * * Iz nejasnih razloga u nepoznatim okolnostima idealno biće prestalo je da bude sebi dovoljno. Mada je moglo da živi, da beskonačno živi, isklesano iz tmine, iskovano od svetlosti, u svojim oniričkim nadsvetovnim vrtovima. Zbog čega je, dođavola, počelo da traži uzbuđenja u rđavom društvu materije? Šta će mu epigoni, gubitnici, zlosrećnici, bez izgleda na večnost? Ćopava mudrost s trnom u peti? Harmonija koju narušavaju uzburkane vode? Lepo s neprivlačnim crevima u utrobi i Dobro - zbog čega sa senkom, ako je ranije nije imalo? Mora da je postojao nekakav razlog, naizgled sitan, ali to neće dokučiti ni gola istina zauzeta pretresanjem zemaljske garderobe. Osim toga, ti užasni pesnici, Platone, opiljci koje vetar nosi ispod kipova, otpaci velike Tišine na vrhovima. RADOST Darvin. Po svoj prilici odmora radi čitao je romane. Ali je imao zahteve: nisu se smeli završavati tužno. Ako je nailazio na takav, besno ga je bacao u vatru. Istina ili neistina rado ću u to poverovati. Prelazeći u glavi tolika prostranstva i vreme nagledao se tolikih izumrlih vrsta, tolikih trijumfa jakih nad slabijima, tolikih pokušaja da se preživi, pre ili kasnije uzaludnih, da je makar od fikcije i njene mikroskale imao prava da očekuje srećan završetak. Dakle, nužno: zračak iza oblaka, ljubavnici koji su opet zajedno, pomireni rodovi, rasejane sumnje, nagrađena vernost, povraćen imetak, otkopano blago, susedi koji žale zbog svoje zagriženosti, povraćeno dobro ime, stid zbog pohlepe, usedelice udate za poštene pastore, intriganti poslati na drugi kraj zemljine polulopte, falsifikatori dokumenata pobacani sa stepenica, zavodnici devica u trku ka oltaru, prigrljena siročad, utešene udovice, bludni sinovi pozivani za sto, čaša žuči prosuta u more, maramice mokre od suza pomirenja, opšte pevanje i muziciranje, međutim psić Fido, izgubljen u prvom poglavlju, neka ponovo trči po kući i radosno laje.

Darvin u "Postanku vrsta"veli,da svako zivotno koje posjeduje drustvene instinkte (a to je osnov moralnosti) moralo bi steci i moralno osecanje ili savjest cim bi se,kojim slucajem, njegove umne sile razvile kao kod covjeka,ili bar priblizno. Dakle,ona prirodna naklonost covjeka k covjeku koja je rezultat drustvenog instinkta,bez ucesca covjekove volje- je osnov moralnosti;to je zapravo zacetak moralnosti,njegova klica takoreci,koja se kasnije kad covjek uspije snagom uma uspostaviti kontolu nad instinktima koji ne vode opstem dobru i posredstvom iskustva,javnog mnenja,razvija i u zavisnosti od onog sto je potreba covjekove prirode i njegovog drustva oznacava kao moralna radnja. Svi znamo da je kod pcela slucaj da sestre radnice ubijaju svoju lijenu bracu,trutove;jer je njihova priroda takva i to moraju ciniti da bi svojoj vrsti obezbjedile kontinuitet! E sad,sta mislite,da je kojim slucajem covjek i covjekovo drustvo pceline prirode da li bi bilo moralno da sestre ubijaju bracu i da majke ubijaju svoje kceri?Naravno da bi to bilo moralno,jer bi vodilo nastavku vrste! Ali,posto je covjekova priroda i njegov organizam takav njemu je potrebno da "ljubi bliznjeg svog" (za to se pobrinuo instinkt) jer samo na taj nacin,udruzujuci se i namirivsi taj svoj drustveni instinkt- moze opstati kao vrsta,a nije slucajno da bas one radnje kod covjeka koje idu na drustveno dobro,hvale se i smatraju moralnim. Moral nije nikakva fiksna,kosmicka vec relativna kategorija.Moral je izmislio covjek,tu nizu vrstu istine!

VRATA U tamnoj sobi na stolu stoji čaša crnog vina kroz otvorena vrata vidim krajolik detinjstva kuhinju sa plavim čajnikom Isusovo srce u trnovoj kruni prozirnu majčinu senku u okrugloj tišini petlove pene prvi greh belo zrno u zelenoj voćki mekano gorči prvi đavo ružičasti koji pokreće polulopte pod svilenom suknjom na greh razmiču se u osvetljenom krajoliku treća vrata a iza njih u magli u dubini malo ulevo ili u sredini vidim Ništa POSMRTNA REHABILITACIJA Umrli se sjećaju naše ravnodušnosti Umrli se sjećaju naše šutnje Umrli se sjećaju naših riječi Umrli vide naše maske razvaljene smijehom od uha do uha Umrli vide naša drhtuća tijela Umrli vide naše ruke spremne za aplauze Umrli čitaju naše knjige slušaju naše govore davno održane Umrli studiraju referate učestvuju u diskusijama već završenim Umrli vide stadione horove ansamble koji aplaudiraju Svi živi su krivi Kriva su mala djeca koja su prodavala bukete cvijeća krivi su ljubavnici krivi su oni što su pobjegli krivi su i oni što su ostali oni koji su govorili da i oni koji su govorili ne i oni koji nisu ništa govorili Umrli broje žive Umrli nas neće rehabilitirati SKIDANJE TERETA prišao je k vama i kaže niste odgovorni ni za svijet ni za kraj svijeta skinut vam je teret s ramena sad ste kao ptice i djeca igrajte se i igraju se zaboravljaju da je savremena poezija borba za disanje Tadeuš Ruževič

Rođenima posle nas I Zaista, živim u mračno vreme! Bezazlena reč je glupa. Bezbrižno čelo Znak je neosetljivosti. Onaj ko se smeje Samo još nije primio Užasnu vest. Kakvo je to vreme u koje je Razgovor o drveću gotovo zločin Zato što podrazumeva ćutanje o tolikim zlodelima! Zar onaj što tamo mirno prelazi ulicu Zbilja nije kod kuće za svoje prijatelje Koji su u nevolji? Istina: još zarađujem za život. Ali verujte mi: pukim slučajem. Ništa Od svega što činim ne daje mi za pravo da se sit najedem. Slučajno sam pošteđen. (ako me napusti sreća, Biću izgubljen.) Kažu mi: Jedi i pij! Budi srećan što imaš šta! Ali kako da jedem i pijem Kad ono što pojedem otimam gladnome, A čaša vode koju popijem nedostaje žednome? A ipak jedem i pijem. Voleo bih i da sam mudar. U starostavnim knjigama piše šta je mudro: Ne mešati se u spor u svetu i svoj kratki vek Proživeti bez straha. Održati se i bez nasilja, Zlo uzvraćati dobrim, Svje želje ne ispunjavati, nego ih zaboravljati – Smatra se mudrim. Ja sve to ne mgu: Zaista, živim u mračno vreme! II U gradove sam došao u vreme nereda Kad je u njima vladala glad. Među ljude sam došao u vreme buna I zajedno sa njima sam se bunio. Tako je proteklo vreme Koje mi je bilo dato na zemlji. Jeo sam između bitaka, Legao sam na počinak među ubice. Ljubav sam vodio nemarno, A prirodu gledao bez strpljenja. Tako je proteklo vreme Koje mi je bilo dato na zemlji. Putevi su u moje vreme vodili u močvare. Govor me je odavao dželatu. Malo šta sam mogao. Ali bi vlastodršci, Nadam sam se, sedeli bezbednije da mene nije. Tako mi je proteklo vreme Koje mi je bilo dato na zemlji. Snage su bile slabe. Cilj je Ležao veoma daleko. Bio je jasno vidljiv, premda za mene Gotovo nedostižan. Tako je proteklo vreme Koje mi je bilo dato na zemlji. III Vi što ćete izroniti iz potopa U kome smo mi potonuli, Spomenite se, Kad budete govorili o našim slabostima, I mračnog ovog vremena Kome ste umakli. Jer mi smo išli, menjajući zemlje češće no cipele, Kroz ratove klasa, očajni Kad je samo nepravde, ali ne i bune bilo. A znamo i sami: Mržnja, čak i prema podlosti, Unakažava crte lica. Gnev, čak i onaj zbog nepravde, Čini glas promuklim. Ah, mi Što htedosmo da pripremimo tle za ljubaznost, Sami nismo mogli biti ljubazni. Ali vi, kad najzad dođe vreme Da čovek čoveku bude drug, Spomenite nas se S trpeljivošću. Bertolt Breht (1898-1956)

^ vjerova' ili ne,ali najvise sam slusao bas ta dva albuma koja si naveo,narocito prvi;ostalo sve po malo,po koju pjesmu... pored ova dva gore navedena,koji album ti se najvise dojmio,koji bi preporucio?

strasan omot,strasan album inace,svakakvih li se omota-bolestina nagledah odje sto je ovo...

:haha:

ne znam da li je neko vec postavljao ali evo 12 godina Putinove vladavine u 2 minute

Volterov Kandid(naivko) je prije svega duboko humanisticko,moralno djelo.Iako je Volter ostrom satirom ismijao taj kosmoloski naivni optimizam,tu doista smijesnu tezu njemackog filozofa Lajbnica "o najboljim od svih svjetova",nekoj predodredjenoj harmoniji po kojoj je sve u svijetu moralo da dube upravo tako i nikako drukcije,to ne znaci da je zelio dokazati suprotno:da je sve zlo,da su i ljudi takvi,da nista ne valja,da je ovaj svijet nastao iz zla itd. Volter je volio sve sto je ovozemaljsko, i tezio nekom idealu covjecnosti,(kao i svi filozofi prosvetiteljsta,uostalom),i svojom nenadmasnom satirom ismijavao ljudske slabosti i taj bezuslovni optimizam koji je u krajnjem stetan,ali ne gubeci vjeru u ljudski napredak,moral,dobrotu itd. Inace, ja jesam pesimista,i nisam zadovoljan u prvom redu samim sobom,a ni ljudima i svijetom u kom zivim ,ali ovo navodim iz razloga jer mi se cini da si ovo napisao u prilog one teze de Sada;medjutim, Volterov Kandid nije na tom tragu.Eto,samo da se zna.

Zizek je strasan lik, ljevicar,iako tvrdi da je socijalizam xx stoljeca propao,i da treba napustiti svaku nostalgiju za njim;vatreni je kriticar kapitalizma ali ja jos ne cuh da je on ili neko iz tog kruga mislilaca inspirisanih marksizmom ponudio neku alternativu.No,nebitno. Covjek pokazao da su i wc-solje vezane za ideologiju :haha:

Nije mi bas jasno sta ovim zelis reci?Da su se necivilizovani ljudi bavili filozofijom,mozda? A zahvaljujuci tim prirodnim naukama covjek je uspio savladati prirodu,prilagoditi je svojim potrebama,upoznati sopstvenu planetu,olaksati sebi zivot,produziti zivotni vijek,letjeti zrakom,otici na mjesec,otkriti planete,ustrostruciti proizvodne snage itakodalje... Zaista su nas te prirodne nauke ucinile robovima.Trebalo bi zabraniti ljudima da se bave time.

Saglasio bih se sa ovim sto je iznio C.A_R.I.A. ;mislim da je suvise jadno tvrditi da je sve zlo,sve nastalo iz zla,covjek je zlo...to je suvise usko i jednostrano poimanje.Covjek,i svijet uopste jeste takav,ali i ne samo takav. Uostalom,svako ko je imao u rukama neki roman Markiz de Sada susreo sa sa mnogo razvrata,morbidnosi,bolestine,nasilja,(a i sam je licno cinio takva djela)ali to ga je ucinilo vjerovatno najkontroverznijom licnoscu svog vremena;a pojam sadizam potice upravo od njegovog imena,cime je kupio besmrtnost .Mnogi mu cak odricu i titulu pisca,poglasavajuci ga pornografom.Iako se kod njega nece naci neko veliko misaono bogatstvo,ipak mislim da ga vrijedi citati. On cak na jednom mjestu pise o romanu,kao knjizevnoj formi,tvrdeci da u knjizevnosti zlocin uvijek mora da trijumfuje nad vrlinom,jer samo na taj nacin vrlina i moral ce u ocima citalaca postati nesto vrijedno,naglasavajuci pri tom da je to praksa u nekim veikim knjizevnim djelima od antike grcke knjizevnosti pa nadalje,a takodje to je ono sto neko knjizevno djelo cini interesantnim,uzbudljivim;tako nesto...

izvini sto si cekao na odgovor,morao sam da serem a i sporije pisem Ma sigurno bih tada ispostovao zelju pokojnika,ali ne bih u tome ucestvovao,krstio se,cjelivao raspece...gledao bih da izbjegnem taj niz komicnih scena.

Da,upravo tako...

U tom slucaju ne bih dozvolio taj cirkus,ili bih se drzao po strani.

Evo uputstvo: izjaviti saucesce porodici i bjezati iz tog cirkusa kolko vas noge nose.