Morpheus

Postoji dogma da se postojanje boga moze dokazati razumom;dogma,koju je crkva uvela nakon sto su slobodni mislioci poceli iznositi razumne dokaze o nepostojanju boga. Jedan od "argumenata" koji su ustanovili je dokaz prvog uzroka prema kojem sve sto postoji mora imati uzrok. Ali narvno,ovo teza je lisena bilo kakvog smisla jer ako sve ima uzrok onda ga i sam bog mora imati. Ne mozemo religiji poreci izvjesne zasluge u smislu formiranja drustva i nekakvog osjecaja moralnosti kod ljudi,iako ju je,bez sumnje,danasnje drustvo ucinilo posve suvisnom. Rasel negdje kaze da nema nikakvog razloga da se pretpostavi da je svijet uopšte imao početak. Shvatanje da stvari moraju imati početak je rezultat siromaštva naše mašte.

ma da,zato bi cijepali dlaku na cetvoro,kad su to nevazne stvari,sitnice... Bog je mogao stvoriti ljude boljim,to jest blizim njegovoj savrsenoj bozanskoj prirodi-kad se vec tako silno dosadjivao pa mu dunulo da stvori covjeka-ali to nije ucinio. zasto to nisi ucinio boze!? ali ne mozes odgovoriti,ne mozes... evo jedne ideje iz Pekicevog romana,kao prijedlog za razmisljanje: "Šta je ljubav u grešnom svetu do izopačenost, šta je slava do poniženje, šta čast do beščašće, vrlina do porok, hrabrost zločin, milosrđe saučesnik propasti. U drugom, očišćenom svetu i Juda će biti drukčiji."

Endre Adi (1877-1919) Rođak smrti Ja sam rođak smrti. Volim ljubavi koje ginu I da poljubim svakog ko odlazi U daljinu. Volim bolesne ruže, Žene kad od čežnje venu, Volim sumornu, tmurnu Maglu jesenju. Volim kucanje tužnih satova, Njihov samrtni, preteći krik: Velike Smrti, svete Smrti Nestalni lik. Volim one koji putuju, Koji plaču i bude se bez volje, U hladnoj zori, pod injem Sleđeno polje. Volim umorno odricanje, Plač bez suza, mir i odmorišta, Mudraca, pesnika i bolesnika Utočišta. Volim onog ko se obmanuo, Ko je posrnuo, pao i kleo, Koji ne veruje, koji je tužan: Svet ovaj ceo. Ja sam rođak smrti. Volim ljubavi koje ginu I da poljubim svakog ko odlazi U daljinu. (1907) JUDA I ISUS Ritam svog srca bez dobrote Uklesacu u Bazat Golgote: Hriste, svetoscu nagizdan, Tebe cu da izdam. Voleo sam tvoj san, tvoj lik, Bio sam tvoj vojnik, tvoj dvojnik, Na glavu sam ti venac stavio, Voleo te, slavio. Gospodaru, prodao sam te, Jer za zivotom oci mi plamte, Jer i moji snovi su nebesni: Pesnik sam, pesnik. Ne slusam tvoje zlatouste psalme Nisu mi potrebne rajsje palme: Svilu i novac iste zena neka I ceka me, ceka. Gad sam? Ali i zivot zicari, I zasto slovo nema vise cari? Zasto me mame bez kraja i konca Cari, drazi novca? Bacicu u more kamen ispovesti, zemlja ce se vekovima tresti. I nekih gresnih ociju plam Shvatice me, znam. Naricati, naricati, naricati Čekati, dok ponoćni zvon tinja, Da se donese crna škrinja. Ne pitati zbog kog je patnja, Zvoniti dok ne mine pratnja. Pod baldahinom i crnim velom Nositi raspelo belo, pred opelom. Pod teškim srebrom pognuti pleća, Daviti se u dimu sveća. S tamnim senama u boj stati I tihe psalme zapevati. Slušati orgulje pečalne I zvona posmrtnih ječanje. Kročiti preko zeva grobova U pratnji slugu, božjih robova. Mrznuti u začaranoj noći, Gledati tuđeg mrtvaca u oči. Drhtati na mesečini kobnoj, Uzdisati na humci grobnoj. Poreći prošlost, jecajući, Zamađijano, klecajući. Oprostiti svakom. Pokajnički Grliti sanduk, očajnički. Testament strašni sricati, i naricati, naricati, naricati. ...Svako svoju tamu ima Branko Miljkovic Svaka je zudnja uzaludna,osim zudnje za smrcu V.B. Jejts Mislim ipak da sam danas zavrsio izvjesce o svom paklu. Artur Rembo

O ubogom B. B. Ja, Bertolt Brecht, dolazim iz crnih šuma. Moja me majka unijela u gradove Dok sam ležao u njenu krilu. I hladnoća šuma Ostat će u meni dok ne odumrem. U asfaltnom sam gradu kod kuće. Od sama početka Snabdjeven posmrtnim sakramentom: Novinama. I duhan. I rakija: Nepovjerljiv i lijen i zadovoljan na kraju. Prijazan sam s ljudima. Stavljam na glavu Krut šešir po njihovu običaju. Kažem: to su životinje što sasma posebno mirišu I kažem: ne mari, ja sam takva životinja. U svoje prazne stolice – ljuljačke Posadim s vremena na vrijeme prije podne nekoliko žena I promatram ih nehatno i tiho im velim: U meni imate nekoga na koga ne možete računati. Navečer okupljam oko sebe muškarce. Oslovljavamo se tada sa „džentlmen“ i spominjemo rad. Oni drže noge na mom stolu I kažu: ide nabolje. A ja ih ne pitam: kad? Pred jutro, u sivu zoru, pišaju borovi I njihova gamad, ptice, počinju vikati. U to vrijeme ispijam svoju čašu u gradu i bacam Od sebe opušak od cigarete i smireno zaspim. Mi smo sjedali, lakoumni naraštaj, U kućama za koje se smatralo da su nerazorive (Tako smo gradili dugačka zdanja otoka Manhattan I tanke atene koje zabavljaju Atlantsko more.) Od ovih gradova ostat će: onaj koji je kroz njih prošao, vjetar! Kuća veseli onoga ko jede: prazni je žedno. Mi znamo da smo privremeni I nakon nas će doći: ništa što je vrijedno spomena. Pri potresima što će doći valjda neću Dopustiti da mi se ”virdžinija” ugasi u gorčini, Ja, Bertolt Brecht, bačen u asfaltne gradove Iz crnih šuma u rano doba moje majke.

Uprvo je to Holbah u "Razgolicenom Hriscanstvu"-gdje je tom dogmatskom konceptu hriscanstva,priredio najvelicanstveniju sahranu,i u svojevrsnom casu anatomije,koji je odrzao,dokazao mnoge nelogicnosti i neslaganja u jevandjeljima. Na jednom mjestu kaze:"Kakvu milost,ja mogu da ocekujem od boga,koji nije vlastitog sina postedio stradanja i muka" Roman"Tajanstveni stranac",Mark Tvena, morala bi biti obavezna skolska lektira::da: ...bog,koji isto tako moze da stvara dobru djecu kao i nevaljalu,vise je volio da stvori nevaljalu;on,koji je mogao svako od njih da ucini srecnim,nije stvorio ni jedno srecno dijete;on koji je ucinio da ljudi grcevito cijene svoj gorak zivot,a ipak ga je tako skrto skratio,on koji je vjecnu srecu dao andjelima,koji je nicim nisu zasluzili;on koji je andjelima dao zivot bez bola,a ostalu svoju djecu zasuo kletvom crnog cemera;on koji je svojevoljno stvorio covjeka,a onda odgovornost covjekovih djela pokusava da svali na pleca samog covjeka,umijesto da svu odgovornost preuzme na sebe;i,najzad,sa svom tom bozanstvenom tupoglavoscu poziva tog prevarenog roba da ga obozava!...

Dragi rogozube, posto nemas pojma o elementima stiha,a i po pravilu vrsis nasilje nad gramatikom u svojim komentarima koje serviras ovdje,evo da te poducim. Postoji u poeziji takozvani slobodan stih,koji je rezultat otpora stegama metrike u stihu,i gdje nema stalnog broja slogova ni simetricno rasporedjene rime. Da je ono gore "debilna recenica", moze napisati samo hajvan bez repa. Posle ovakvog tvog ispada,koji je samo jedan u nizu,nadam se da ces prestati da ovdje,u svojoj intelektualnoj nabijedjenosti i nadutosti ispisujes retke, kojima samo otkrivas svu raskos svoje nepismenosti i neobrazovanosti.

Naravno! Lucifer-taj nekad Bogu najmiliji andjeo,koji je odbio da bude pokorni sluga boziji i kroz sveti cin pobune u svom padu postao prvi disident,pobunjenik ,potom prognanik, izopstenik... Ne treba pominjati da ratovi nikada nisu vodjeni u ime djavola,a u ime boga jesu. “Ali ko si ti, najzad? Dio sam one sile koja vječno hoće zlo, a vječito tvori dobro"-stih iz Geteovog Fausta

Evo malo da ozivimo temu... Kao sto znamo,pojam nihilizam dolazi iz turgenjevljevog romana"Ocevi i djeca",inace to je knjiga koja zauzima posebno mjesto i negdje vjerovatno vrhuni u mom citalackom opitu. Ideja koju je Turnjenjev u tom romanu razvijao kroz onu pricu o Bazarovu i njegovim svjetonazorima(za lik Bazarova,kako je sam tvrdio, posluzio mu je jedan ljekar,koga je negdje upoznao ) i tom vjecitom sukobu genarcija-to je po meni,zapravo osa,na kojoj je izgradjena nasa civilizacija. Ima takodje jedan Bazarovljev citat,koji mi se svidio i koji sam upamtio a upravo govori o tom nihilistickom odricanju mogucnosti saznanja istine: "A ja mislim: evo, ležim pod ovim plastom… Usko mjestašce koje zauzimam toliko da je sićušno u poredbi sa ostalim prostranstvom gdje me nema i gdje nikoga nije briga za mene.I dio vremena koji ću uspjeti da proživim tako je ništavan prema vječnosti gdje me nije bilo niti će me biti… A u ovom atomu , u ovoj matematičkoj točci kruzi krv, radi mozak, i on nešto želi… ! Kakve gluposti!Kakva drskost!" Takodje,nihilizam u politicko-socijalnom pogledu polazi od toga da su drustvo i poredak losi, i da ga treba rusiti,a zatim na njegovim temeljima graditi novo. Navescu jedan dijalog iz romana koji se vodi izmedju Bazarova i onog konzervativnog Petra a koji dobro ilustruje ovaj pojam u tom smislu: Petar:"Vi samo odricete i rusite ali treba nesto i graditi..." Bazarov:"To nije nasa stvar,prvo treba pocistiti mjesto." Mnogi ovdje tvrde da nihilizam ne vodi novim vrijednostima,ali po meni upravo on poziva na nekakvu revolucionarnu akciju; jer,to sto se ljudski pogledi o svijetu stalno mijenjaju,ne dovodi u pitanje sustinu nihilizma vec samo vidove bazarovstine. Bazarov takodje prezire romantike,zanimljiv je i njegov stav u vezi umjetnosti,poezije:jedan hemicar je korisniji od svakog pjesnika-kaze,(pisem po sjecanju...) Medjutim,kaka se zaljubljuje u onu(ako se ne varam u nazivu imena) Fenjicku,ne moze ni sam sebi objasniti to stanje koje ga je spopalo. Konacno,ja za sebe mogu reci,ukoliko izuzmemo taj odnos prema umjetnosi,da sam u mnogo cemu nihilista,tj.turgenjevljev Bazarov. eto,mozda je nekome bilo interesantno...

Prije nego si ovo napisao,ocito si razum i logiku poslao na godisnji odmor.

Otkad je svijeta i ljudi,niko jos nije uspio dokazati da bog postoji.Same svete knjige nista ne dokazuju(kao i svi oni koji su to tvrdili),jer naprosto ne mogu.Postojanje Boga ne moze se dokazati.Svete knjige,apostoli i teolozi jedino postavljaju imperativ:U boga vjeruj a razum slobodno sahrani. Svi mislioci i teolozi su gotovo ispustili dusu pokusavajuci dokazati da ima Boga,ali u tom svom nastojanju ne uspjese.Nisu bili u stanju.Nesretnici... Medjutim,napokon je neko uspio a taj covjek-kako se ovdje predstavlja-je ROGOZUB,apostol naucne misli.Mislilac,koji dokazuje da Bog postoji.Pjesnik bi rekao:" ...Ax ovo je najvisa tajina,i duhovne najstrasnije bure,ovoga su u grobu kljucevi."Ali,sad je vec izvjesno da se grdno prevario taj romanticar pjesnik: Kljucevi te najvise tajne u rukama su Rogozuma. Bilo bi greota da tajne i dokaze o postojanju boga,koje si otkrio,pomocu "razuma,logike i empirije" ne napises u knjizi i potom je publikujes,te time prosvijetlis nas nesretne nevjernike,koji smo toliko bili duhovno nezreli i umno plitki da smo tvrdili suprotno. ...nemoj sto zamjerit,ovo ja malo da ucinim stvari ineresantnijim;srdacno se preporucam i ostajem vas najiskreniji sluga i dobrocinitel:pivopije:

Moguce da ovo oko etimoloskog porijekla rijeci Ateista nije tacno,samo kazem da sam to negdje procitao;ja nisam etimolog,ali ukoliko ti to jesi hajde da ti vjerujem. Volter je to napisao,ne sjecam se vise gdje,moguce u Kandidu... Ja iznosim samo svoj stav po ovom pitanju,ne pokusavam nikome nametati svoje stavove,jer kad bih morao da zivim od toga ne bih zivio ni dva dana:)Zato,nekakva polemika oko ovih stvari gubi svaki smisao.Cini mi se da sam zakljucio kroz neke tvoje komentare da si vjernik.Nastavi da vjerujes.Ja ti zelim da nadjes spasenje i boravak u vjecnosti.

Pa evo da se i ja ukljucim u raspravu,ne kroz repliku na neke vase komentare vec samo iznoseci nekakav svoj stav na ovu temu. Negdje sam procitao da rijec Ateista,izvorno dolazi od grcke rijeci Athos,sto ne znaci osoba koja ne vjeruje u Boga,vec usamljenik,osoba koju su bogovi napustili.Ako hocemo postivati njeno izvorno znacenje,onda moramo konstatovati da svi oni,koji za sebe kazu da su ateisti,zapravo vjeruju u postojanje Boga. Dakle,tako stvari stoje sa etimologijom rijeci Ateista,ali nije ni vazno;svi obicno pod tim smatramo da je Ateista onaj ko ne vjeruje,dakle,bezboznik. Sto se tice religije,ja ne mogu vjerovati u fikcije nekih ljudi,koje traju kroz stoljeca.Mislim da covjek moze pronaci vlastitu duhovnost,mimo nekakvih dogmatskih nacela,kako nas uce mislioci i filozofi iz epohe prosvetiteljstva.Prosvetiteljstva,naime,koje ne da je na ove prostore odocnjelo,vec nikada nije ni stiglo.Tako da recimo,imate situaciju da danasnji klinci u skolama uce vjeronauku umijeto da se upoznaju sa djelima Voltera,Holbaha,Rusoa,Fojerbaha i neizistavno Bertranda Rasela:njegovo predavanje na temu"Zasto nisam Hriscanin",a koje je postavilo standarde modernog ateistickog diskursa uvrstio bih u sve obrazovne programe.Lijepo covjek pokazuje da Hrist nije bio mudar i nije bio moralan,kao sto su to bili neki drugi ljudi.A Volter bi rekao:"Bog je najveci zlocinac,ja bih ga rado optuzio ali mu ne znam adresu". Na koncu,da ne ispadnem neki zadrti materijalista,ja religiju i "svete knjige" dozivljavam iskljucivo kao mit,kao svojevrsnu knjizevnost,literaturu,to jest,tome se divim samo u svijetlu nekakve poezije,ljudske fikcije, simbolike. Hamsunov Nagel bi rekao:"Kakva je korist,cak i u prakticnom pogledu,ako zivotu oduzmeno svaku poeziju,svaki san,svu lijepu mistiku i svu laz;jer sta je istina,da li znate"? Dakle,u tom poetskom,simbolickom smislu,ja mogu reci da Lucifer, Sizif i Prometej,moji su bogovi.

Da li je neko mozda slusao ovogodisnji album Steve Hackett-a?Utisci?Link...neko...?

Tracklist: 1- Suffocation (1:40) 2- Artificial World (5:42) 3- Nothing Lasts Forever (5:31) 4- Not Human Anymore (5:22) 5- Tesla (13:21) 6- Reflections (3:18) 7- The Power Of 3 (1:22) 8- Rule Of 3’s (4:10) 9- Gone In The Blink Of An Eye (5:49) 10- The Great Reward (6:38) LINK http://youtu.be/g7WrQfJiUH0

LINK

najbolji album 2011.mada i nije nesto bila plodna god. The Tangent-Comm

evo,moram postaviti i ovo savrsenstvo Herbie Hancock - Hornets

Zahvaljujem na tvom trudu da mi pojasnis ove stvari oko hriscanstva,ali kao sto si procitao u mom prethodnom postu u pitanju je bila sala,koja bi se,eto,trebala upravo odnositi na ljude koji imaju tu vrstu predrasuda. Iako sam ja-da budem iskren,mada to ovdje nije ni vazno-grdni bezboznik ali daleko od toga da mi to smeta,narocito ne u ovom kontekstu,jer zasto bi mi smetala jedna poezija,sto reko Hamsun.Dakle,u pitanju je samo muzika,koja-kao sto gore napisah-ne odgovara mom senzibilitetu,u prvom redu mozda Morse-ovi posljednji radovi,sto opet ponavljam ne dovodim u nikakvu vezu sa svjetonazorima pomenutog.i naravno postujem tvoj stav,ukus itd...da sad ne padam u frazerstvo Drugo,nemoj sto zamjerit,jer cesto puta kaka se napise nesto na ovom parcetu elektronskog papira zna se dozivjeti pogresno,a prethodni post je samo moja bezazlena konstatacija;fino je,ponekad,sa ljudima podijeliti sopstvene stavove,iskustava u vezi nekih stvari do kojih drzimo,u ovom slucaju muzike je li...a ovo mjestvo upravo tome sluzi. izvinjavam se ako sam udavio temu i povrijedio pravilo kuce. pozdrav

Vidim da su mnogi ovdje egzaltirani muzikom Neal Morsea,sto je u radu naravno,ali meni,narocito posljednjih nekolko albuma nikako da legnu,iako drzim da je rijec o sjajnom muzicaru,ali sta znam...vjerovatno je u pitanju senzibilitet.Citajuci,negdje ranije jedan njegov intervju,primijetio sam-sto nije bilo narocito tesko,naime,covjek je stalno pominjao crkvu i vjeru-da je veliki vjernik,gotovo fanatik,pa mozda otud ovaj animozitet prema njemu.salim se naravno;),savakako cu mu ubuduce posvetiti vise paznje,pa otkud znam...mozda se ovaj odnos promijeni. evo neki moji favoriti,to mi prvo pada na um,iako bi ,bez sumnje,svaka buduca lista favorita bila drugacija. Elp-tarcus

CLEPSYDRA-odlican neo-prog,jako podsjecaju na Marillion iz ranije faze,sa Fishom. evo link za album Fears

da,Wolf People su odlicni,i ja sam ih nedavno otkrio i odusevio se.uzivaj

Diagonal- eclectic prog/progressive rock 1.Semi permeable men-brain (10:54) 2.Child of the thunder-cloud (8:49) 3.Deathwatch (7:18) 4.Cannon misfire (5:32) 5.Pact (14:00) Total Time:46:33 Link: part1.part2.

ne znam je li vec bilo,ali u svakom slucaju ne moze da skodi... album link

Flame Dream-svajcarski prog rock bend ,dosta nalik Jethro Tull,Gentle Giant njihov prvi album Calatea

Nov sam na forumu i zelim vas sve pozdraviti. moram priznat da sam otkrio dosta zanimljivih bendova zahvaljujuci vasim preporukama inace mnogo volim prog,narovito bendove Jethro Tull,ELP,Marillion,National Health.. Neznam da li ko slusa Caravan,In the land of grey and pink mi je jedan od drazih prog rock albuma link