zavrsi se Fest, pa da prozborim koju o filmovima koje pogledah.
'71
ono sto je na proslogodisnjem festu bio Major, to je na ovogodisnjem '71. surov, direktan, realan sa jakim osecajem nepravde i nemoci.
slicno Gibsonu koji sadrzajno bogate, mitsko/istorijske teme obradjuje iz perspektive jednog pojedinca, tako i reziser ovog filma docarava turbulentan period za Severnu Irsku kroz iskustvo jednog vojnika.
inace, film ima izuzetnu muzicku podlogu, veoma slicnu onoj u Majoru (nije iskljuceno da zasluge idu upravo istom coveku, mrzelo me da proveravam).
A Hard Day
da nije poslednjeg filma koji cu ovde pomenuti, ovo bi za mene bio prvi film Festa.
vec ga je preporucio Fake City na prethodnim stranama, a ja samo da dodam da je Tezak dan jos jedan dokaz toga da trenutno ne postoji talentovanija kinematografija za akcioni/triler zanr (narocito sa primesama humora) od juznokorejske. fantasticno.
Fúsi
pandan The Almost Man-u od prosle godine i, po mom misljenju, daleko bolji film.
sama tematizacija infantilnih cetrdesetogodisnjaka nije bog zna kako inspirativna, ali je ovde donesena na ljubak, polu-duhovit nacin uz simpaticnu glavnu ulogu.
nenametljivo, bez previse klisea, jedno od kvalitetnijih ostvarenja na ovu pomalo otrcanu temu.
Hyena
jedini film kom prisustvovah a koji nije izmamio aplauz. i to ne zato sto je los.
slicno Fúsi-ju, i ovde je, cini mi se, glavni problem istrosenost teme filma - korumpirani panduri. sve je tu uradjeno skolski, uz odlicnu glumu i pomalo zaboravljenu umetnost snimanja preko ramena glavnog protagoniste, ali krajnji utisak je nekako mlak, sto ne moze da popravi cak ni brutalnost pojedinih scena.
sam zavrsetak je prica za sebe. ukoliko neko trazi prakticnu definiciju antiklimaksa, pronaci ce je u ovom filmu.
Wild Life
ne toliko dirljivo i sapunjavo koliko se mozda cini iz sinopsisa.
verovatno film koji otvara najvise problema na ovogodisnjem Festu: odrastanje, vaspitanje, zajednica i otudjenje od iste, odnos civilizacijski ustrojenog i divljeg dela covekove licnosi, mozda cak i problematizacija koncepta Edipovog
kompleksa...
prebogat film u kom su Kasovic i klinci odradili sjajan posao.
In Order of Disappearance
LoveHateLove ga pomenu par postova iznad.
vrhunska zabava sa Dve cadjave dvocevke i Snec smekom u cijem je fokusu opsti konflikt izmedju razlicitih interesnih strana.
pomocu povremene promene tempa i smera pripovedanja, kao i odlicne glumacke ekipe na celu sa genijalnim Stelanom, film vesto drzi paznju cak i seljacinama koje u mraku sale drobe jebeni Petit Beurre.
Takva su pravila
za mene licno, najlosiji film na Festu. prazno, sivo, bez karaktera, emocije, poente...
ne znam da li je tako bilo i na ostalim projekcijama, ali nakon ove na kojoj sam ja bio deo ekipe filma se poklonio i odgovarao na pitanja, stvari koje su tad rekli, posebno Ognjen i Emir, na mene su ostavili bolji utisak nego kompletan film.
uopste, za stav koji je Ognjen pokusao da zauzme u Takva su pravila mi se cini kao prikladnija neka knjizevna forma, nego filmska.
highlight veceri je u svakom slucaju Zvonko Bogdan i njegov prsluk sa prirodnom aromom konja.
The Babadook
vec je mnogo puta pominjan, pa da ne davim mnogo.
cuvao sam ga za Fest, jer je kod nas bioskopska promocija horor zanra retkost, blago receno.
tako iskoristih ukazanu priliku i prijatno se iznenadih. nije remek delo horora, ali je vise nego korektna psiholoska studija o posttraumatskom iskustvu glavnog lika. bez napadnih specijalnih efekata i ostalih sprdnji, uz izuzetno docaran karakter rastrojene majke, film je pravo osvezenje u pomalo ustajalom zanru.
Ich seh, Ich seh
ubedljivo najbolji film koji pogledah na Festu.
odabrao sam ga iz istog razloga kao i Babaduk, da mi oci vide malo uzasa i u bioskopu.
da ne izdvajam elemente ponaosob, samo cu reci da je sve u filmu fantasticno. pocev od same premise pa sve do njene realizacije, film je pametno smisljen, fino iznijansiran psihickim i telesnim hororom i ubedljiv u svojoj sustini. kad sam kod sustine... Vidim, vidim je ocigledan omaz jednom velikom filmu (necu ga imenovati jer bi to bio najfatalniji moguci spojler) koji je, po mom misljenju, u mnogim aspektima i prevazidjen ovim austrijskim ostvarenjem.
film za svaku preporuku, posebno bakutama koje su dosle ocekujuci toplu porodicnu pricu.
listam nesto ovu temu unazad, gledam preporuke i ne mogu da nadjem kad sam poslednji put postovao. bog te jeb'o, al' me je odnela bujica zivota...