moja recenzija.
Dream Theater su se konacno suocili sa surovom cinjenicom da su matori, i krenuli su da snimaju albume u tom maniru.
Sto je u sustini skroz pozitivno.
Nema previse instrumentalnog drkanja, labrie manje jaoce, portnoy svira manje nepotrebnih prelaza. Banja.
Mnogo slusaju Muse, ali im kradja Muse stila vise odgovara nego kradja Slipknot stila sa ToT. (Album koji do dan danas nisam uspeo da preslusam do kraja.)
Poslednja, naslovna "epic" pesma je dobar tribute njihovim idolima, jer umesto da kradu muziku/stil kao sto rade od SFOM i nadlje, ovde samo citiraju.
solidno, i pre svega, prijatno i slusljivo izdanje.
3.5/5
z-la