Jump to content

Jellybelly

Iskreni članovi
  • Posts

    840
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    1

Everything posted by Jellybelly

  1. Jellybelly

    Burzum

    mogu oni da puse vargu, kad napisu pesmu det som en gang var nek mi se jave
  2. od price o povratku korenima dobili smo kurac
  3. ajde malo da ozivim temu. sad dok se [repustam predivnoj the great gig in the sky odlicio sam da dam review nekih pink floyd albuma. necu ih ocenjivati, samo reci sta mislim o njima the piper at the gates of dawn - tripozan album, prava britanska psihodelija. barett je bio genije. neverovatna atmosfera, narocito u pesmi astronomy domine, dok ono slusas ne treba di acid, vec se tripujes. bike je slatka pesma, kao i gnome. dobar album, odlican pocetak a saurceful of secrets - na neki nacin nastavak price zapocete na prvom albumu, ali opet drugacije. corporal clegg, naslovna a saurceful of secrets, pa jedina barettova pesma jugband blues se po meni izdvajaju. jugband blues je veoma tuzna pesma, btw ako znamo sta se desilo jadnom sydu. ummagumma - najopiceniji album floyda. live deo je ok, ali je zato studijski ludilo. several species of small furry animals je u najmanju ruku ludo... atom heart mother - fin album, nisam ga nesto mnogo slusao, ali je sasvim ok relics - fina kolekcija, prilika da se cuju see emily play, arnold layne, careful with that axe eugene. lep rezime prve faze rada pink floyda meddle - pocetak klasicnog doba pink floyda. dovoljno je reci echoes. the dark side of the moon - definitivno i bez obzira na sve najbolji album floyda. ono je jednom recju savrsenstvo. ovaj album je zaokruzena celina, odlicno uradjeno, saksofon, zenski back vokali. svaka pesma je savrsena, nema lose stvari na tom albumu. time money, brain damage, eclipse, the great gig in the sky... SAVRSENSTVO wish you were here - dobar follow up dark sideu. veoma mocan album, natopljen emocijama. veoma dubok, shine on you crazy diamond, naslovna, welcome to the machine, sta reci osecaju se prave, iskrene emocije animals - klasika, pljuvanje po ljudima, to volim. odlican koncept, muika, tekstovi sve. na nivou sa dark sideom. the wall - mozda moj drugi omiljeni album pink floyda. odlicna ideja, jake emocije, odlicne pesme, koga hey you ili confortably numb barem malo ne pogode nije citav the final cut - nisam ga nesto mnogo slusao, dobar je, ali nekako mi je malo pretezak. ipak odlican. poslednji album iz klasicne serije koja je otpocela meddleom. a momentary lapse of a reason - e ovo im nije trebalo. bezivotno, beskrvno, dosadno, necu da trosim reci na ovo the division bell - dobar album, ali se vidi da gilmour ipak ne moze da primirise watersu po pitanju pisanja tekstova. oni jesu dobri, ali su nastali tako sto se gilmour maksimalno cimao i naprezao da iskopira watersa. dobrim delom je to ovde uspeo. koliko god mrzeo watersa, gilmour zeli da bude kao waters. sve u svemu, dobili smo jedan fin album sa finim pesmama kao sto su high hopes, marooned, cluster one, poles apart.
  4. onaj ko je stariji je samo shorter of breath and one year closer to death
  5. ja sam nasao neku transkripciju za gitaru tokate iz tokate i fuge u d-mollu, kao i transkripciju za badinere. pogledao sam i ostavio, suvise zajebano. dobro, naucio sam prvih par taktova iz tokate
  6. st. anger je poseban utoliko sto je najgori
  7. zakk i kirk bas oce ban jebote, ajd malo da pricamo o metallici? kako cenite load i reload? meni su ok, nije to stara metallica ali je ipak bolje od st. angera, ima stvarno dobrih stvari na ovim albumima, al ima i sranja.
  8. Jellybelly

    Burzum

    kako niko ne slusa poslednja bathory ostvarenja? jedini slabi albumi su mi requiem i octagon, jer na njima peva ko navy (ko je ikad bio na svirci beholdersa, pa navy vam je onaj glupi pevac sto misli da zna da peva a nema pojma, ispraznio je filozof svojom drekom ) a i blood on ice i destroyer of worlds i nordlandi su odlicni albumi btw burzum rules, ono se zove emocija u muzici, on sa dva riffa kaze sta mnogi ne kazu sa celom svojom diskografijom. kad slusam burzum krv mi se ledi u zilama, album hvis lysset tar oss moze do suza da me dovede, oni ambijentali su tako dobri, tako hladni, tako mracni... savrsenstvo
  9. koja spamorama u picku materinu
  10. join us the army of turbo folk black metal ne kapiram sta je interesantno u novinama kao bravo iok ti sranja. mislim ono sto sam ja video su tako neke decije fore, a opet neke likushe iz mog odeljenja to gutaju samo tako, iako mi se cini da bi trebalo da su vec prerasle takve debilne magazincice. al mozda je to ono pravoj ljubavi zaborava nema
  11. pa saban saulic i jeste black metal, njegov mracni black metal ispljunut iz kurca tame nadmasuje darkthrone po mracnosti niko nije tako zao kao sban "evil boldhead" saulic
  12. malko vise preferiram raniju fazu, koja je vise klasicni hard rock, kasnije su se vise orijentisali ka hair metal zvuku, verovatni zbog zelje da se namlate kinte tako sto ce se uvuci u drustvo montley crua, ratta i slicnih bendova, ali dobre su im i novije stvari. omiljeni album mi je ready an'willing, pa snakebite, 1987, pa come an get it pa onda ostali, mada nemam omrazeni album od bele zmije
  13. nego ljudi da vas pitam ,jel vise volite onaj rani snake (snakebite, trouble lovehunter, ready an' willing, come an get it, saints & sinners) ili preferirate novije (slide it in, 1987, slip of the tongue)
  14. kill nema sanse da bude najbolji album metallice, iz istog razloga kao sto rib ne moze da bude najbolji album slayera. kea je revolucija, ali je u tom trenutku metallica jos bila nezreo bend sa stavom jebacemo vam keve svima. ozbiljnost i dubinu metallica dobija na rideu, a ride je ujedno pocetak legendarne trilogije (ride, master, justice). ovi albumi su uneli dozu ozbiljnosti u metal, nekad se za metallicu govorilo da su thinker man's metal, a to je zbog ova 3 albuma. metallica nije bila klasicni thrash, oni su bili nesto sto ja zovem progressive thrash.
  15. meni je omiljena whitesnake balada ain't no love in the heart of the city
  16. ovih dana se nosim mislju da proglasim time od floyda za najlepsu pesmu na svetu
  17. covek zeli da se vrati u proslost a sudeci po stangeru, mozemo ocekivati i neki nu-metal sa repovanjem, pa jos ce uzeti u bend MC-ja i DJ-a sve je moguce, mozda pocnu da nose i maske
  18. ja se uvek cudno osecam dok slusam the battle of evermore
  19. normalno, napredak till death, mozda bi trebalo da ih svrstaju u napredak (sa dugim akcentom na e) metal
  20. nights in white satin jeste prelepa pesma, al ja je ne percepiram kao tuznu btw ovo je moj 800. post
  21. desava mi se da zaplacem dok je slusam, evo bas sad je slusam, to je tako lepa pesma, glas je tako tuzan, melanholican
×
×
  • Create New...